Ove je nedjeljne večeri zvijezdama okupano nebo povrh naše metropole bilo gotovo prekrasno kao i atmosfera ispred Hrvatskog Narodnog Kazališta. Ushićenost gomile okupljene pred njime, dala je naslutiti da će upravo ondje nastupiti prva dama tuzemne glazbene scene, jedinstvena i neponovljiva Josipa Lisac. Naša je diva ovaj koncert posvetila svom ljubljenom Karlu Metikoši, a upravo je ljubav, taj najljepši od sviju osjećaja, i obilježila ovu večer.
“…Taj pogled bio je dovoljan…” Uvijek ekstravagantna i neodoljiva, kraljica ove večeri otvorila je koncert pjesmom “Ave Maria“, a ogromna doza senzualnosti i intime već je na samom početku njenog nastupa stupila na snagu i zavladala čitavim Kazalištem. Kakav sklad dive, glazbe i scenografije je to bio! Publika kao da je već tada bila začarana, a taj se gotovo hipnotički osjećaj protegao kroz sve faze, pa sve do samoga kraja ovog koncerta.
“…Sve bitno je ionako u nama…” Josipa je svoj nastup podijelila u četiri cjeline, točnije na četiri godišnja doba. I kao što je Majka Priroda svakom od njih namijenila drugačiju atmosferu i drugačije boje, tako je i naša diva za svako imala drugačiju scenografiju, ali i drugačiji tempo. 
Sve je započelo s pomalo tajanstvenom Jeseni i pjesmama “O jednoj mladosti“, “Dok razmišljam o nama“, te “Ja bolujem“, svakako vrlo prikladnima za svrstavanje u ovu skupinu, u ovo godišnje doba. 
“Kraljica divljine” sa sobom je donijela bjelinu Zime u čijoj se hladnoći tamo “Gdje Dunav ljubi nebo” okupala i “Pjesma za tebe“.
“…Rez. Napraviti rez i krenuti dalje…” Gledajući negdje iza duge (“Over The Rainbow“) već se moglo nazirati Proljeće, simbol buđenja i cvjetanja čitave prirode, pa tako i ljudi. Dobro raspoloženje i zelenilo glavne su odlike ovoga doba, te stoga ne čudi odabir pjesama za ovu cjelinu: “Život je samo most“, “Hir, hir, hir“, “Danas sam luda“. Nismo li svi tada malo ludi?
“…Tvoj je osmijeh bio baklja…” Ljeto koje je uslijedilo, i to s “Boginjom“, na pozornicu je donijelo zlatnu boju i veliko sunce, a Josipa je “Posve slobodna” ubrzo napustila pozornicu i otišla s “Maglom“.
“…Sve se promijenilo. Ništa se nije promijenilo…” Godišnja su doba time finalizirana, a zatim je došao red za bis na kojem je sada već u potpunosti hipnotiziran auditorij pokazao svo svoje oduševljenje ovim cjelokupnim događajem čija posebnost nije bila samo u ulickanoj pozornici i prekrasno prikazanoj scenografiji, već u osjećaju koji je stvoren u zraku – osjećaju ljubavi.
Tome je, uz savršeno izvedene (i odabrane) pjesme najviše doprinjelo Josipino čitanje intimnog pisma posvećenog Karlu, koje je kao svojevrsni leit motiv snažno pojačavalo ionako dramatičan kontrast ove večeri, te apsolutno nikoga nije ostavilo ravnodušnim, dapače, kod mnogih se u pojedinim trenucima mogla opaziti suza u oku.
Eto, takva je ovo večer bila, nježna, emotivna i dramatična, posvećena najdragocjenijem od svih osjećaja – ljubavi. Kako bi Josipa rekla: “Jedino što je važno je održavati onaj vječni krug, krug davanja i primanja.”
foto: g.č.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
