Klavirska lepršavost Jackya Terrassona

    995

    20. Međunarodni dani jazza: Jacky Terrasson Trio

    100Kn
    Datum i vrijeme: Četvrtak, 21.10.2010. @ 20:00
    Mjesto održavanja: K.D. Vatroslav Lisinski – mala dvorana Zagreb , Trg Stjepana Radića 4

    Jacky Terrasson ime je koje je obilježilo treći dan 20. Međunarodnih dana jazza u Lisinskom, skupa s još jednom mini-promocijom nove jazz knjige Davora Hrvoja, a povod je bio razgovor s Jackyem objavljen u toj knjizi.

    No, ostavimo društvena događanja po strani, posvetimo se samom nastupu. Nakon vrućeg afričkog doživljaja dan prije, koncert trija Jackya Terrassona najavljen je kao puno tiši i mirniji koncert. Oh, kako je to bila pogrešna najava.

    Potpuno suprotno, iako uz puno manje tehnike na pozornici, ovaj klasični klavirski jazz trio napravio je popriličnu buku i urnebes u maloj dvorani Lisinski. Istina, nastup je bio raznolik, bilo je tu i balada, kao i mnoštvo improvizacija, ali su itekako grmjeli kad je bila prilika.

    Sastav je odlično potkovan, vlada dinamikom svog nastupa izmjenjujući baladne skladbe na kojima se moglo čuti i čudno pucketanje krova male dvorane, kao da pada kiša po limenom krovu, koje je i sam Jacky primijetio na početku druge skladbe i nekoliko puta sumnjičavo pogledao put stropa, s intenzivnim i furioznim skladbama kojima prodrmaju cijelu dvoranu.

    Srećom, strop je izdržao i puno više od ovog nastupa koji je započeo doticanjem s besmrtnim Michaelom Jacksonom, čiju temu “Beat It” je uredno umiksao s kompozicijom “Body and Soul” iz 1930. godine, a na to još dodao priličnu količinu slobode i mogućnost cijelom triju da se izrazi.

    U sličnom tonu protekao je i cijeli koncert, imali smo prilike čuti mnoštvo različitih skladbi, od jazza do bluesa, uz puno mogućnosti za svakog glazbenika da se solističkim dionicama istakne. Vrijedilo je, svaki od njih ima zaista puno za pokazati i u jednom standardnom sastavu trija kakvih ima popriličan broj, u stanju su pružiti jedan kompaktan i zanimljiv nastup koji se s užitkom sluša.

    Prepoznala je to i publika koja ih je dozvala na dva bisa, ne toliko jakim ovacijama kao što ih je doživio Richard Bona dan prije, ali ipak iskrenim i neumornim aplauzom koji se prolomio dvoranom nakon njihova nastupa.

    0 Shares
    Muziku podržava