Kako Kanda, Kodža i Nebojša spadaju u jedan od kultnih bendova na ovim prostorima, nisam dopustio taj luksuz da propustim njihov zagrebački nastup koji se zbio u petak Teatru &TD.
Razlog dolaska u Zagreb je bilo ponovno okupljanje benda i promocija njihovog najnovijeg (petog po redu) albuma “Deveti život“. Bend koji je najpoznatiji po svom originalnom alternativnom reggae zvuku (rade ga u kombinaciji s obilatim korištenjem procesora), a po kvaliteti stoji bok uz bok s Jarbolima, Darkwoodima, Eyesburnom je eto konačno dobio priliku da po drugi puta nastupi u Zagrebu, stoga me nije previše iznenadilo kada se na kraju okupilo dosta publike koji su ih došli podržati.
A imali su i što za vidjeti. Vjerojatno svjesni da je malo tko u publici čuo njihov novi album, KKN su odlučili publici isporučiti uglavnom pjesme s albuma “Igračka plačka” i “Prekidi stvarnosti”, uz tek pokoju novu stvar, pa smo već u prvoj fazi koncerta imali priliku čuti pjesme “Ton po ton“, “Kad oživimo“, “Mediteran“. 
Publika je uglavnom bila udaljena koji tri-četiri metra od bine, a pjevač Oliver Nektarijević ju je nerijetko zvao da ih podrže, no bez većih uspjeha. On se svejedno odlično zabavljao na bini cugajući rakiju i vino, a čak je u jednom trenutku izrekao poznatu Barinu uzrečicu “Dobro se osjećam, dobro se osjećam, daleko od kuće ničeg se ne sjećam…“, valjda nam je htio dati do znanja koliko mu je super. 
Bilo je najbitnije da se na vrijeme uključi kad treba pjevati, a to je radio gotovo nepogrešivo. Jednostavno izgara na bini dok izgoavara emocijama natopljene tekstove, a njegov delay-vokal je jedan od zaštitnih znakova benda. Bend je cijelo vrijeme vrlo znalački odrađivao svoju rolu, pustivši Olivera da nastavi sa svojim gotovo privatnim showom.
U narednom setu sam prepoznao neke od stvari, “Štastopojo“, “Polako“, “S.A.T.“, “Danas nebo silazi u grad“, “Every Nation“, “Šafl“, “Izlazim“, koje su malo probudile publiku, dok je Oliver i dalje nastavio u svom stilu.
U jednom trenutku je čak jedan od gitarista zamolio publiku da mu kažu da nastavi s cuganjem tek poslije koncerta.
Koncert je svejedno spretno i sretno priveden kraju, uz tek jedan odsvirani bis. Publika nakon svega i nije očekivala povratak na drugi bis, svjesna da je glavna faca večeri Oliver pri kraju jedva stajao na nogama pritom ipak imavši nekakvu putanju.
Nisam bio na prvom zagrebačkom nastupu KKN-a u Močvari, no što se ukupnog dojma tiče može se reći da je koncert odrađen veoma dobro, i da je publika s razlogom u velikom broju popunila dvoranu.
Kako ga do sada nisam gledao bend uživo, nisam imao pojma je li takav na svakome koncertu, no pretpostavljam da su Oliverove vragolije na bini standardni dio repertoara. Kako je novi album tek izašao, nisam ga imao prilike preslušati kako treba, no ne sumnjam da je bend na njemu još jednom potvrdio svoju originalnost i kvalitetu.
Kanda, Kodža i Nebojša su primjer kako bend može biti komercijalan, a da pritom ne zanemari prethodno navedene parametre, a to malo kome uspijeva.
foto: Tomislav Veseljak
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
