Još uvijek mi u glavi zvoni ‘Kawasaki 3p‘! Ona čudna najava s Dore koja se tako neprirodno uvukla između nekoliko tuceta ‘žalopojki’ koje su se tada nadmetale da nas predstavljaju u Europi.
Još smješnije od svega je što se uopće ne sjećam tko je te godine pobijedio. Znam samo da je hrapava punk-ska “Antonija” počela gomilati dobre kritike, zauzimati dobra mjesta na ljestvicama, a bendu s albumom prvijencem priuštila vrtoglavi uspon te pridobila gomilu fanova i simpatizera. 
Moj prvi trag vodi ka posljednjem festivalu Fiju Briju gdje su Kawasakijevci dobro uzburkali dvoranu Doma sportova, a mene zauvijek prikovali uz svoje zarazne ritmove. Pratio sam od tada njihove svirke gdje sam stigao, ali s vremenom sve je bilo teže pronalaziti njihove gaže, da bi naposljetku posve iščeznuli. Šest godina kasnije na sceni su se pojavili sjajnim albumom “Idu Bugari“.
Sedam godina kasnije ‘Bugari’ su stigli i do Duge Rese te u klubu Mulj izveli nezapamćeni glazbeni krš i lom. Sve koji nisu vjerovali da su jedan od najpoželjnijih i najpopularnijih bendova u Hrvatskoj uvjerili su u suprotno.
Predgrupa imenom Mondo Bizarro bila je odličan odabir za uvod u samu večer. Svojim obradama Denis & Denis “Program tvog kompjutera” pa do Blurova “Song 2” rasplesali su publiku koja je željno iščekivala glavne zvijezde večeri.
Koncert je počeo uoči ponoći, a otvorila ga je puhačka sekcija predvođena najsvestranijom trubom Igora Pavlice kao i dugim uvodom u pjesmu “Riba“. Ona se nalazi na posljednjem albumu. Nastavili su s hitovima s prethodnog, “Mali medo“, “Kn’žpu“, “Kak si? Pa tak…“, “Indijanac – vi gata om“.
Pjesma koju su vjerojatno svi iščekivali zove se “Ni da ni ne“, a svirali su je čak 2 puta tijekom koncerta. Publika je bez greške otpjevala svaku riječ s bendom, a paralelno s time ruke, noge i glave su letjele na sve strane. Prije same pjesme navijački su pozdravili Karlovac.
Kawasaki 3p je u subotu sačinjavala sedmeročlana postava bez Stipe Mađora koji je, pretpostavljam, bio zaokupljen svojim primarnim bendom, Hladnim pivom. No, karakteristični trubački zvuk benda nije izgubio na kvaliteti ili punoći. Dvojac Pavlica-Pašalić perfektno su odradili svoje trubačke dionice. Cijeli bend bio je obučen u za njih karakteristične crne košulje s bijelim kravatama. Čas su bili na nogama, čas sjedili. Izmjenjivali se u pjevanju, pozdravljali, odzdravljali i nazdravljali.
Od pjesama koje su baš izazvale veliko komešanje, metež, plesanje, prolijevanje piva pa čak i krvi izdvojio bih “Niskarastaman” i “Sob” sa sredine koncerta, zatim “Puta madre” i “Snifa sam glu” sa kraja koncerta, a posebna priča bila je pjesma “Antonija“.
Tijekom čitavog koncerta publika je pogala kako i priliči jednoj svirci ovakvog karaktera. Naravno sve što je lijepo kratko traje, tako je i ova gaža okončana nakon nepunih sat i pol vremena, ali bacivši pogled na set-listu primijetio sam da spremaju još pokoji adut za bis.
Po povratku na pozornicu odsvirali su bolesno simpatičnu preradu velikog hita Stevie Wondera koji je preimenovan u “Anđelko“. Nakon toga na pozornici se pojavila izvjesna Dunja koja je otpjevala žensku dionicu pjesme “Mašina” da bi sam koncert završili ziheraški s reprizom pjesme “Ni da ni ne”.
Ovaj koncert je zaista najbolji što je klub Mulj u nešto manje od godinu djelovanja ponudio.
