Sinoć je u Zagrebu vladala dosta zanimljiva koncertna kombinacija – Jura Stublić sa svojim Filmom u Tvornici i KUKU$ u Domu sportova, a ja sam se igrom slučaja našla na oba nastupa.
Što se tiče KUKU$a, jedan od valjda regionalno najpoznatijih trap kolektiva proslavili su svoju 10. godišnjicu od ulaska u glazbene vode, što je meni totalno ludo jer se još uvijek (makar u magli) sjećam hypea kad su prije kojih 7-8 godina svi u srednjoj saznali da postoji Hilje.
U punih pola sata što sam po službenoj dužnosti, ali i iz puke znatiželje provela na koncertu, na stejđu se izdogađalo milion stvari – od skakanja cijele dvorane, do vatrometa, do Iso Mikijevog spontanog ulaženja na pjesmu i vrištanja.
KUKU$I su, kao i Jura Stublić, naravno, bili rasprodani.
Jura Stublić je u zadnje vrijeme sa svojim Filmom imao koncertnu pauzu koja je baš pogodila Zagreb, pa se tako zadnji “tradicionalni” nastup u Tvornici održao nekad u 10. mjesecu prošle godine, ilitiga fanovima znan kao “tradicionalni jesenski koncert grupe Film”.
Od prošle godine, ali i ostalih zagrebačkih nastupa, Jura je malo izokrenuo setlistu pa se sinoć pojavio već na prvoj pjesmi – “Mi nismo sami”, s kojom je obilježio 40. godina od albuma “Sva čuda svijeta”. (da, ni meni nije jasno kako 40?!) Makar su svi mislili da je počeo sa malo mekšim dijelom setliste, odmah nakon su krenuli hitovi – “Zamisli život u ritmu muzike za ples”, “Sjećam se prvog poljupca” i “Dobre vibracije”.
Mislim da se ništa drugo nije moglo ni očekivati od publike – sve moguće generacije su cijeli koncert pjevale u jedan glas, a posebno mi je bilo slatko da je zapravo bio iznanađujuće velik broj djece, ne klinaca, nego doslovno djece s roditeljima koja su isto znala apsolutno svaku pjesmu, od početka do kraja.
Na setlisti se negdje u sredini koncerta našla “Dajmo miru šansu”, do sada neobjavljena pjesma benda, a Jura kao Jura, opširno je objasnio publici da je upravo to što su svjedočili toj pjesmi bila “jedinstvena prilika”.
Koncert je trajao nešto više od dva sata, uz obveznu pauzu od 20 minuta kroz koju su svirali Rihannini hitovi po Jurinom izboru, a Jura je cijelu večer djelovao jako uzbuđen što se vratio pod svjetla Tvornice. Za osobu od skoro 70 godina, poprilično dobro je “hendlao” cijelu situaciju, a u slučajevima u kojima mu je trebala asistencija, tu je uskakao njegov višegodišnji gitarist Borna Čop.
Dobro, okej, pred kraj nastupa je situacija malo (u kurzivu) izmakla kontroli pa se Jura rasplesao i raskakao i ljuljao po stejđu, ali sve u svemu, čisto solidan koncert za one koji kao ja hodočaste po Tvornici i slušaju ex yu.
