20. Proljetna revija jazza proteklog je tjedna održana u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog, a donijela nam je raznolik program, obilježila jednu veliku obljetnicu i prikazala jazz od solo nastupa i malih sastava do big banda.
Kroz četiri dana festivala, pozornicom Male dvorane Lisinski prodefilirao je velik broj glazbenika. Od otvorenja festivala obilježavanjem obljetnice 75. rođendana Boška Petrovića kroz nastup njegovih učenika, pa do završnog koncerta Upper Austrian Jazz Orchestra izmijenilo se mnoštvo različitih jazz-stilova.
U vrlo opuštenoj atmosferi, otvorenje uz Boška i njegove Balwan City Kids proteklo je kao jedna ležerna revija koju je Boško otvorio uz pratnju Grege Ftičara na klaviru, Gorana Rukavine na kontrabasu i Ratka Divjaka na bubnjevima. No, ubrzo se Boško povukao i pozornicu prepustio mlađima, pa su priliku dobili mnogi koji su prodefilirali kroz grožnjanska ljeta.
Raznolik program varirao je od jazza pa do rock-izričaja, a odluka da se svima omogući da se predstave i dođu do izražaja dovela je do prilično predugačkog programa. Ipak, u cijeloj toj priči imali smo prilike čuti i vidjeti nekolicinu mladih glazbenika i glazbenica koji predstavljaju zanimljiv potencijal za budućnost, a sama ideja dati priliku mladima je za svaku pohvalu. U konačnici, Boškovo djelovanje obilježeno je na dostojan način, a predstavljeno je i četverostruko CD izdanje Croatia Recordsa kojim je ovaj izdavač dao svoj doprinos Boškovoj velikoj obljetnici.
Nastavak festivala donio je program miješanih hrvatskih i inozemnih glazbenika i korijena, te je tako drugoga dana održana tradicionalna smotra novih lica hrvatskog jazza, kao i nastup američke glazbenice hrvatskog porijekla Thane Pavelić. Zbog naše spriječenosti, osvrt na taj nastup bit ćete, vjerujemo, uskoro u mogućnosti pročitati na jazz.hr.
Trećeg dana festivala obilježena je još jedna lijepa priča – povratak korijenima i djedovini američkog glazbenika Chucka Marohnica čiji roditelji su u drugom desetljeću prošlog stoljeća otišli u Ameriku i nikad se više nisu vratili. Posjet rodnom mjestu njegovih roditelja, Zlobinu, kao i okupljanje nekoliko desetaka Marohnića u Lisinskom koji su došli pozdraviti dalekog rođaka, topla je ljudska priča koja pokazuje koliko udaljenost može zbližiti ljude.
Njegov solo-nastup na klaviru predstavio je jedan standardni američki jazz-izričaj, temeljen uglavnom na jazz-standardima i nekoliko autorskih skladbi, uglavnom inspiriranih Arizonom gdje je proveo dobar dio svojeg života, ali i životnom pričom raseljenih roditelja i ostalih iseljenika tog doba. Sam njegov nastup predstavio je standardan pristup klaviru uz puno ritma, no ne pretjerano sklon pomicanju granica. Korektan, zanimljiv i ugodan za poslušati najjednostavniji je način za opisati Chucka Marohnica.
U nastavku je uslijedio potpuni obrat situacije. Hvaljeni i nagrađivani švicarski jazz pijanist Christoph Stiefel pružio je nesvakidašnji glazbeni doživljaj. Njegovo područje interesa je izoritam, nasljeđe srednjevjekovne glazbe, koje je sa svojim pratećim glazbenicima Thomasom Lähnsom na kontrabasu i Marcelom Papauxom na bubnjevima oblikovao u izrazito poletan i zanimljiv nastup koji doslovce ostavlja bez daha.
S jedne strane, pomalo je teško hvatati konce skladbi koju izvode ovi glazbenici, dok s druge strane jednostavno se prepustiti toj glazbi i pustiti da nosi slušatelja kroz taj novi i nepoznati svijet najbolji je način za doživjeti Christoph Stiefel Inner Language Trio.
Vrijeme na tom putovanju jednostavno leti, a prostor nestaje iz svijesti slušatelja, no osjećaj je definitivno kao da se nalazite na nekom drugom mjestu te je podsvjesna reakcija da je ta glazba puna bliža onome što se inače može doživjeti na NO Jazz festivalu u SC-u nego u Lisinskom. Za ovaj nastup može se reći da je bio highlight ovog festivala i nadamo se da ćemo ove glazbenike još imati prilike vidjeti u Zagrebu.
Posljednja večer 20. Proljetne revije jazza dovela je jedan jazz-orkestar i vratila nas u doba ranog jazza, Glena Millera, Counta Basiea, Dukea Ellingtona, Charlesa Mingusa i Theloniousa Monka. Pod ravnanjem britanskog dirigenta i aranžera Michaela Gibbsa, austrijski Upper Austrian Jazz Orchestra proveo nas je kroz povijest jazz glazbe i vrijeme big bandova.
Program je to u svakom pogledu različit od ostalih programa na festivalu, big bendovi nemaju mogućnost improvizacije u tolikoj mjeri kao manji sastavi, pa možda i nisu toliko zanimljivi u okvirima suvremenog jazz-izričaja. Ipak, uz aranžmane Michael Gibbsa i nekoliko kvalitetnih solista iz orkestra, i tim starim skladbama udahnuto je novo lice, pa je i njihov nastup pobrao velik aplauz tek dopola popunjene Male dvorane.
