Svi oni koji su u svojim tinejdžerskim godinama (baš kao i ja) otkidali na “Troublegum” konačno su došli na svoje. Neki će reći da stižu trinaest godina prekasno, no gledati uživo bend poput Therapy? razuvjerit će i najveće skeptike. I odmah da kažem: ne, ne sviraju samo zadnji album već kompletnu best of set listu! Dan prije zagrebačkog koncerta irsku trojku valjalo je pogledati i u ljubljanskom Orto Baru.
Uza svo dužno poštovanje ljudi koji su doveli Therapy? u Zagreb, mislim da će svakome tko je ikada bio u Orto Baru biti jasno koja je razlika gledati koncert u klubu koji prima 300 ljudi od nekoliko puta većeg Boogalooa gdje sam ne jednom nakon koncerta kući otišla bijesna zbog lošeg razglasa.
Therapy? su u Ljubljani nastupili u sklopu Orto festa i, kao i za ostale koncerte, broj ulaznica je bio ograničen što se pokazalo odličnim za klub veličine pola KSET-a. Prevedeno: nema gužve, ima atmosfere, nema redara ispred stagea, smijete fotkati koliko god hoćete i nitko se ne buni ako s vremena na vrijeme netko čopi bendu mikrofon kako bi zapjevao skupa s njima.
Koncert je počeo točno u minutu kada je bio najavljen – dakle u 22 h. Bend se sasvim ležerno došetao iz backstagea pozdravivši se usput s fanovima u prvim redovima, a dok su ulazili DJ je s razglasa pustio “Rust” pa su, popevši se na stage, jednostavno nastavili odn. završili pjesmu te produžili odmah s “Innocent X“.
Uz pozdrave i nekoliko prigodnih riječi pjevač/gitarist Andy Cairns izrazio je žaljenje zbog nemogućnosti da se publici obrati na slovenskom te dodao još: “I am Irish and therefore my English is also terrible”, što je, naravno, bila šala koja nije spriječila publiku da svaki njegov gutljaj Zlatorog pive poprati bučnim odobravanjem.
Nakon što je najavio “Turn” krenulo je zborno pjevanje, a ono što me prilično iznenadilo jest to da su i dva roadiea, od kojih je jedan bio na stageu iza pojačala, a drugi odmah pored stagea gdje je marljivo sve snimao kamerom, pjevala svaku pjesmu zajedno s bendom kao da ih u najmanju ruku gledaju prvi, a ne stoti put.
Već sam spomenula u uvodu da Therapy? sviraju izuzetno zahvalnu best of set listu na koju zaista nema nikakve zamjerke jer sviraju sve ono što očekujete od njih, uz pokoje malo iznenađenje. Ne, nisu nažalost odsvirali “Nausea” ili “Unbeliever”, ali su odnekud iskopali “Polar Bear” s predzadnjeg albuma “Never Apologise Never Explain” koja je dosta sporija od većine njihovih pjesama i za mene je predstavljala jedan od najemotivnijih trenutaka na koncertu.
Tu bih još dodala i odličnu izvedbu “Die Laughing” koju svaki puta posvećuju nekoj prerano umrloj rock zvijezdi, a ovoga puta svirali su je za Kurt Cobaina.
“Rock You Monkeys” su najavili kao stvar za Georgea Busha i uspjeli su navesti cijeli klub da skandira “fuck George Bush”, što možda ima smisla kad svirate na stadionu u Americi, ali u klupskoj atmosferi usred Slovenije baš i ne.
Ono što ćete sasvim sigurno primijetiti jest da basist Michael McKeegan i Andy Cairns imaju totalno različito držanje na stageu – dok Cairns izgleda kao dobroćudni debeljko koji se s velikim žarom unosi u svaku pjesmu i radi pritom one svoje poznate grimase s očima, McKeegan je prilično šutljiv, često pocupkuje i uopće ne pije dok svira, ali nas je zato nekoliko puta skoro ‘pokosio’ vratom od bas gitare kada bi stao na rub stagea. Dok je najavljivao “Teethgrinder” raspitivao se ima li u publici fanova Judas Priest i sramežljivo nam povjerio kako on jako voli Roberta Halforda ‘jer je ćelav i gay baš kao i on’.
Sat i pol svirke proletjelo je u trenutku, a kad su se vratili na bis odsvirali su još “Diane“, koja je po meni puno bolja verzija od svog originala i “Nowhere“, jednu za drugom bez pauze između. Za sam kraj ostao je još “Screamager” prilikom koje nitko više nije ostao stajati na svom mjestu već su se svi gurali, bacali jedni na druge, pokušavali se dokopati mikrofona i mislim da bolji kraj ni mi ni bend nismo mogli poželjeti.
Nakon što su me oduševili prošlo ljeto na Szigetu Therapy? su to uspjeli ponoviti i jučer, doduše, na jedan malo drugačiji način jer tamo je ipak u pitanju bio veliki stage, moćan razglas i ja koja razjapljenih usta gledam u njih kao u bogove, dok se jučer sve odigravalo u puno prisnijoj atmosferi pa sam se zbog same činjenice da nas je bilo 250 i da im mogu dobacivati iz prvog reda osjećala pomalo polaskano.
Ne znam koliko plaćaju Therapy? i jesu li imali kakve prohtjeve, ali definitivno su pokazali da se ne furaju na velike zvijezde i da su jednako dobro u stanju odsvirati i na velikom festivalu kao i na malom klupskom koncertu.
Set lista:
Rust
Innocent X
If It Kills Me
Turn
Knives
Rain Hits Concrete
Our White Noise
Die Laughing
Potato Junkie
Rock You Monkeys
Brainsaw
Polar Bear
Evil Elvis
Stories
Teethgrinder
Isolation
Walk Through Darkness
Diane
Nowhere
Screamager
