Peter Hook & the Light perform “Joy Division – Unknown Pleasures”
Na stranu pitanja oko iskorištavanja stare slave i unovčavanja prastarih albuma, u četvrtak navečer doživjeli smo ugodnu večer uz dobro poznate pjesme, unatoč ‘pogrešnim’ licima na pozornici.
Tragično skončani Ian Curtis u svojoj kratkoj karijeri napisao je i izdao pedesetak pjesama, no najveći korak prema kultnom statusu uzeo je s “Unknown Pleasures“, prvim albumom Joy Divisiona s kojim su trenutačno ušli u legendu i utjecali na razvoj post-punk scene i alternativnog rocka.
Trideset i sitno godina kasnije, basist Peter Hook komunicira s bivšim kolegama preko odvjetnika i izaziva njihovu ljutnju zbog turneje na kojoj izvodi pjesme nekada zajedničkog benda. Hook u tome ne vidi problem, a sudeći prema reakcijama u Pauku ni domaća publika.
Dileme između očuvanja ostavštine i nekakve ‘svetosti’ starih materijala i jedne od rijetkih situacija da se u kakvoj-takvoj postavi čuju kultne pjesme kultnog benda brzo sam zaboravio – Peter Hook vrlo dobro se snašao u ulozi vokalista. Nije pokušavao biti Ian, a i nije niti mogao oponašati njegov duboki bariton.
Ostatak benda činio se u prosjeku mlađim od pjesama koje su svirali, no to je možda pripomoglo odličnoj reinterpretaciji starih stvari. Nisam odslušao live nastupe Joy Divisiona, no ‘Hook i plaćenici’ zvučali su kao nabrijana rockerska verzija onog što sam uvijek percipirao kao povučenu glazbu koja se više oslanjala na riječi, melodiju i atmosferičnost nego na prljavi gitaristički riff.
Izostalo je epileptičkog plesa i zujanja u prazno, a Hook se gitare prihvaćao otprilike kao i nekada Ian, iako smo zato dobili hipnotičke produžene bubnjarske dionice i robotske bas linije. Hannettovi sampleovi mogli su i izostati, no čak i takvi usiljeni efekti nisu mogli srozati dobru atmosferu među nešto starijom publikom koja je tek pred kraj dovoljno zagrijala grla i noge pa ponešto i otpjevala i otplesala.
Najupečatljivija izvedba bila je one pjesme koja najmanje pripada u diskografiju Joy Divisiona, koja se ni ne nalazi na “Unknown Pleasures” ili čak “Closer”, no jedna je od rijetkih koja je znana i onima koji nisu upoznati s radom najpoznatijih manchesterskih sinova.
Ovo je drugi put da sam uživo čuo “Love Will Tear Us Apart“, oba puta u različitim ali opet dijelom originalnim postavkama, no New Order uzima drugo mjesto pred izvedbom svog bivšeg člana. Peter Hook and The Light nisu napravili koncert za pamćenje ili pružili ne znam-koliko postotaka snage iznad sto, no iako je posao samo odrađen, ne možemo biti nezadovoljni s viđenim.
