Interground Sarajevo Festival je muzička smotra koja je bazirana na promociji i sveopćem približavanju punk i hard core glazbe mladim ljudima u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Festival je ustoličen 2004. godine te s vremenom biva sve bolji i organiziraniji.
Ovogodišnje četvrto izdanje odlikuje veliko poboljšanje u programskom smislu, što nam dokazuje gostovanje 23 benda, većinom iz balkanske regije, ali i s nekoliko inozemnih aduta. 
U četiri godine koliko IGS traje izvršen je veliki utjecaj na sarajevsku underground scenu te je tim festivalom pružena prilika mnogim mladim i neafirmiranih glazbenicima da dokažu svoju kvalitetu i zauvijek se odmaknu od zatvorenih krugova anonimnosti. 
Obzirom na iznimno razvučeni program bio sam prisiljen odrediti si prioritete u programskom smislu, odlučivši se tako za četiri benda koje sam smatrao dobrim nosiocima samog festivala. Upoznao sam tako dosta stvari od trenutnom stanju sarajevske scene kao i zainteresiranosti mladih za ovaj način glazbenog izražavanja.
Odmah bih konstatirao da je situacija dosta slična kao i u našoj zemlji, zagušenost trendovskom ‘šrot’ glazbom udarila je pečat i ovom gradu. Pod time mislim na sveopću ekspanziju narodnjačkih zvukova koja doslovno proždire današnju mladež i dovodi do općeg glazbenog zatupljivanja ovih prostora. Ove i dosta ostalih stvari karakterističnih za Sarajevo ispričali su mi akteri ovog festivala, a meni se samo javlja pitanje gdje je nestala ona dobro nam poznata punk rock scena s kojom smo Sarajavo povezivali u prijašnjim godinama.
Inače, festival se održava u prostoru kluba Bock koji mi je svojom simpatičnošću i konstitucijom isprve prirastao srcu. Da naglasim, klub je, usporedbe radi, veličine ‘našeg’ Spunka, ali s dovoljno mjesta za sve radoznale posjetioce.
Prvi bend prvog dana na koji sam ‘naletio’ su lokalni dečki imenom Spanish Flyz čiju postavu djelom sačinjavaju članovi drugog sarajevskog benda Ofsajd. Za vrijeme tog koncerta, prostor je bio pust, prazan. Svega nekolicina mladih ‘kvazi’ punkera šetala je svoje friško uređene irokeze.
Bila je to super prilika za mirno slušanje potpuno mi nepoznatog benda, a uz to i ‘fotkanje’ je bilo pravo zadovoljstvo, što za kasnije koncerte uz neumorno ‘poganje’ ne mogu reći. Zaključio sam kako ovi dečki sviraju melodičan punk-rock te sam u rekordnom roku zapamtio nekoliko najzanimljivijih lokalnih hitova. Tu spadaju pjesme poput, “Ko ga jebe kad je pijan“, “Siđi Rašo sa planine” ili pak “Deen“, s kojom su otvorili koncert i koja se kao bis pojavljivala još nekoliko puta.
Još jedna stvar koja mi je zapala za uho je iznimna lakoća baratanja s tekstovima na engleskom, gdje se ne osjeti ona nategnutost stihova koja toliko karakterizira bendove našeg podneblja. “Change” je pjesma koja to zaista i potvrđuje. Bend za sada iza sebe ima jedan album nazvan “Ovo ne valja”, EP, te nekoliko singlova od kojih pjesma “Superman” ozbiljno drma bosanskim radiopostajama. “Pale Gray Sky” još je jedna koja ide u korist dobrim baratanjem engleskog jezika.
Pjesme im govore od trenutnim problemima i okolnostima koje ih okružuju, a sve na izrazito humorističan način. Tijekom koncerta poslušao sam još “Godine prolaze“, “Lopovi” te sarkastično parodijsku “Pun ko Brod“. Još jednom kažem, pravo iznenađenje i pravi odabir dana za prisustvo na festivalu.
Kragujevački bend Čovek bez Sluha ili kraće ČBS drugi je sastav kojeg sam također premijerno gledao. Bend je unutra granica vlastite države veoma cijenjen i priznat, dok su za okolne zemlje dosta nepoznati. Iza sebe imaju tri albuma i nekoliko kompilacijskih suradnji. Djeluju petnaestak godina sa nekoliko izmjena u sastavu.
Inače, ČBS je prvi sastav iz Srbije koji je nakon rata svirao na području Federacije. A prošle godine u prostoru KSET-a zagrebačka publika ih je također imala prilike poslušati. Njihovu glazbu također bih okarakterizirao kao punk-rock s izrazito melodičnim dionicama. Ne znam zašto, ali nije mi dobro sjela njihova interna ‘zajebancija’ kojom su se međusobno dobacivali članovi benda između svake pojedine pjesme.
Što se tiče pjesama, dobili smo presjeka njihove karijere pojačano s nekoliko obrada. Pred sam kraj koncerta odsvirali su predobru “Pet Sematary” od The Ramonesa, da bi završili s vjerojatno i najpoznatijim hitom, “Paranoik“. Iz presjeka ostalog materijala izveli su “Gotovo je” kao uvodnu, “Sećanja“, “Jutro ozbiljnih planova“, “Umesto osmeha“, “Dosadan dan“.
Publika koja se već do tada okupila u pristojnijem broju, iznimno ih voli, a meni ostaje samo da se podrobnije i detaljnije upustim u slušanje kako me drugi puta ne bi uhvatili nespremna.
Par dana odmora, iako se od dobre muzike ne mogu umoriti, i na red su došli, naši dečki, Osječani, Grupa tvog života. Ime koje bi već trebalo biti poznato svima koji su imalo zainteresirani za hrvatski punk. Iako su svirali prije domaćeg, sarajevskog, benda okupili su dosta publike.
Saznao sam tada kako im ovo nije prvo gostovanje u Sarajevu i kako ih domaćini ovdje zaista vole. Sve veće hitove koje su izvodili s albuma “Kolo spaja ljude” otpjevali su uz vokalnu pratnju publike. Počeli su sa “Sudbina” i “Mirta“, koje nisu sa spomenutog albuma, da bi već treća stvar, “Voda leti“, izazvala metež publike uzrokovan svojim brzim ritmom pogodnim za bacanje pred pozornicom.
Onda pjesma posvećena Tamari Visković, glazbenoj kritičarki Ferala, napisana u obliku sarkastične molbe za pozitivnom kritikom, “… Tamara budi blaga i ne tjeraj nas na estradu draga…“. Pjesme “Morski jež“, “Umiru jeleni“, “Vera iz nebodera“, označile su sredinu koncerta, uz poznate refrene koje su svi zdušno pjevali.
Stvorili su pozitivnu atmosferu, s kojom se nisu mogli mjeriti niti neki domaći bendovi. GTŽ već iza sebe ima dosta gostovanja u BiH te su tako već stvorili zavidnu količinu fanova. Koncert je karakterizirala konstantna količina pozitivne energije, koja niti u jednom trenutku nije pala. Razlog tome je mudro posložena set-lista, iako ne barataju s nekom ogromnim fondom pjesama.
“Melodićna braća“, “Fleki u zemlji nepravde” i “Spilberzi” poznatim refrenom “…motao sam vunu u Motovunu…” držali su onaj žustri intenzitet, koji je trajao do “Tvoji idoli” i “Muflinog kola” koje su bile završne pjesme koncerta, ostavivši kod prisutnih vidnu želju za još.
Organizator je izveo dobar potez, jer nakon male pauze, na tu ‘podgrijanu’ atmosferu dobro je sjela sarajevska grupa Ofsajd. Nedavno su izdali svoj prvijenac nazvan “Generaciji”, kojeg su samostalno izdali te se zato ne može naći u službenim prodavaonicama u Hrvatskoj (nije izdan ni za jednu poznatu etiketu), ali kako sam od Ofsajdovaca čuo, to ih ne sprječava u prodajno-promocijsku djelatnost istog materijala za koji su se zainteresirale i neke radio postaje.
Bend trenutno uživa veliku popularnost u Sarajevu i okolici, čemu kumuje i česta aktivnost na sarajevskoj koncertnoj sceni.
Unatoč nekoliko gostovanja, u Hrvatskoj promocijski dio albuma nije odrađen i nema neke pretjerane svrhe nabrajati neke manje ili više poznate brojeve, kad su ionako široj populaciji nepoznati. Skrenut ću samo pažnju na nekoliko stvari koje su meni dobro sjele prilikom tog koncerta i koje se recimo mogu poslušati na službenim stranicama benda.
Kao što je cijeli festival u duhu punka, tako i Ofsajd u domeni te buntovne glazbe. Zvukom dosta podsjećaju na susjede nam, Six Pack. Od stvari koje sam netom zapamtio, a kasnije utvrdio preslušavanjem albuma, spomenuo bih “Stroj“, “Mi hoćemo pare“, “Epilog“, “Pogled na zapad“.
Za humoristični dio koncerta/albuma pobrinuli su se pjesmom “Misho Kovach“, koja je malo žešća prerada pjesme “Još i danas teku suze jedne žene”, a nalazi se zajedno s pjesmom “Jutro je”, kao bonus albuma.
Na koncertu su izvedene i neke pjesme koje se trenutno ne nalaze na albuma, što govori kako Ofsajd još ozbiljno nije niti izdao svoj prvi album, a već se spremaju za drugi. Smatram ih za dosta perspektivan bend i to baš zato što je na pragu izumiranja ovakve vrste glazbe potrebno nekoliko ikona koje bi svojim stvaranjem povukle čitavu scenu.
Po meni, punk definitivno nije mrtav, bar ne u nas i naših susjeda, ali osvrnimo se malo oko sebe, situacija je alarmantna.
Foto: B. Putarek
