Zamišljen kao odavanje počasti jednom od najvećih bendova na ovim prostorima, Ekatarini Velikoj, tribute koji je u utorak njima u čast odsviran u zagrebačkoj Tvornici kulture ničim nije opravdao epitet multimedijalnog spektakla kako ga se najavljivalo.
Dapače, bio je to jedan od najlošijih koncerata koji sam ikada gledao i jedna velika sprdnja sa svim posjetiteljima koji su došli te večeri, a bio ih je popriličan broj (puna Tvornica).
Očekivao sam da bi u najmanju ruku moglo biti interesantno jer sam znao o čemu se radi. Projekt EKV Revisited je počeo tako što su nekadašnji članovi EKV-a, bubnjar Ivan Fece – Firči i klavijaturistica Margita Stefanović – Magi došli na ideju da po svom izboru prearanžiraju i objave na albumu pojedine pjesme EKV-a.
Magi je u međuvremenu umrla (2002.), a Firči se primio tog vraški zahtjevnog posla. Nije da u sve to nije uložio puno truda a ne vjerujem ni da je to radio iz nekakvih egocentričnih razloga, vjerojatno mu je motiv bio da pjesme EKV-a pokuša uskladiti s današnjim vremenom.
Konačni proizvod svega je album “EKV Revisited” koji je objavljen 2007. godine, te bend koji je trebao održavati tribute večeri. Povodom toga stigli su i u Zagreb, grad u kojem postoji još popriličan broj ljudi kojima zaigra srce na spomen EKV-a.
Postavu zagrebačkog koncerta činili su, kako je najavljeno, vrhunski muzičari iz Beograda i Novog Sada – dva gitarista, basist, klavijaturist, tri ženska back-vokala, te Firčija na bubnjevima, dok je ulogu pjevača ‘odigrao’ pokojni gitarist i pjevač EKV-a Milan Mladenović koji bi bio oživljen na način da ga se prikaže na videozidu i na playback pušta njegov vokal snimljen s raznih albuma i live nastupa. I baš to je najveći kiks ovog benda.
Za početak je izvedena pjesma “Siguran“, zatim “Ponos“, “Karavan“, “Neko nas posmatra“, ali nije izvedena apsolutno nijedna, ajmo reći, malo poznatija stvar. Još k tome se uvidjelo da publika cijelo vrijeme stoji u iščekivanju da se nešto ‘dogodi’, da se unese malo živosti u nastup.
To u ovom slučaju nikako nije bilo moguće jer se jedino kod Firčija vidjelo koliko mu je stalo do svega toga, dok je ostatak benda djelovao kao da su došli na prisilni rad i više su pozornosti davali plafonu i izgledu Tvornice kulture.
Svejedno su nastavili s ‘masakrom publike’ koja i dalje nije znala što ih je spopalo – “Zajedno“, “Bledo“, “Jadransko more“, “Dum Dum“, “Voda“, “Tonemo“, dok su tek pred sam kraj nastupa odsvirali par velikih pravih hitova – “Oči boje meda“, “Ti si sav moj bol” i “Par godina za nas“, a između potonje dvije do kraja su ‘ubili publiku’ produženom verzijom pjesme “Anestezija“, koja je trajala preko 15 minuta.
Za bis su još jedanput izveli “Siguran“, tako zaokruživši ovu jednu veliku blamažu.
Pitam se je li među publikom bio barem netko tko je otišao kući zadovoljan. Svi odreda su negodovali pitajući se što im je takvo nešto uopće trebalo. I zaista, ako usporedimo ovaj tribute s tributeima koje smo imali prilike više puta gledati u KSET-u (izvodio ga je bend Krug), zaključak je da je to u KSET-u bilo super, dok je ovo ostalo skroz nedorečeno.
Prije svega u KSET-u su imali par bivših članova EKV-a, odličnu pjevačicu s izrazitim glasovnim mogućnostima Tanju Jovičević, te Dragišu Uskokovića – Ćimu na basu i Marka Milivojevića na bubnjevima koji su pokazali zašto su imali tu privilegiju da sviraju u Ekatarini, dok Revisited Band ima samo Firčija iz EKV-a i hrpu ljudi (čemu tri back vokala) koji nisu pokazali dovoljan respekt prema onom što rade.
Dok je Krug izvodio sve poznate, mahom komercijalnije stvari od njih, EKV Revisited Tribute Band nije odsvirao “Krug”, “Sinhro”, “Zemlju”, “Budi sam na ulici”, a da ne kažem da nisu izveli ama baš nijednu stvar iz razdoblja dok se bend zvao Katarina II.
I ono najvažnije, Revisited Band nije imao živog vokala. Bez obzira što je Milan cijelo vrijeme prikazivan na video zidu, pažnja publike nije imala na koga biti usmjerena, a samim time se dogodilo to da su se ljudi gubili i da su se cijeli koncert osjećali kao da su na sprovodu.
Nije bilo nimalo duha kod ljudi, nije bilo onoga što bi ih pokrenulo, a sve je još dodatno uprskano u najmanju ruku čudnom set-listom.
Lagao bih sam sebi kada bih rekao da mi nije bilo drago što će ovaj tribute biti održan, ali se nisam nadao da će biti održan na ovakav način.
