U zagrebačkoj Tvornici kulture je u subotu 25. listopada nastupila francuska skupina Nouvelle Vague. Dupkom puna Tvornica bila je dokaz da koncept koji je nastao iz polu-vica, odnosno iz igre riječima, a kojem je temeljna ideja sviranje novovalnih hitova u bossa nova stilu, može privući šaroliku i brojnu publiku.
Nouvelle Vague prevedeno s francuskog znači ‘novi val’ ili ‘bossa nova’ na portugalski ili ‘new wave’ na engleski. Veliki odaziv publike ne čudi toliko, ako se s jedne strane uzme u obzir još uvijek velika popularnost novog vala kod nas, a s druge privlačnost bossa nove, kao profinjenog stila iz kategorije tzv. ‘world’ glazbe, širokoj urbanoj publici.
No obrade novovalnih, pretežno američkih i engleskih, pjesama u bossa nova stilu su samo ideja vodilja, koje se Nouvelle Vague u svom nastupu samo djelomično drže. Kako se pojam ‘novi val’ u francuskoj umjetnosti prvenstveno povezuje sa filmom, tj. s 50-im i 60-im godinama prošlog stoljeća koje su u francuskom filmu obilježili autori poput Truffauta, Chabrola i Godarda, akustične izvedbe Nouvelle Vaguea često prizivaju filmsku, noir atmosferu u retro stilu kao na primjer Belgijanci Vaya Con Dios.
Koncert je imao polagan start, a prve reakcija publike potaknuta je izvedbom “Dancing With Myself” Billya Idola, da bi “Ever Fallen In Love” Buzzcocksa podigla atmosferu i dinamiku koncerta na očekivanu razinu koju su održavale obrade poput “Blue Monday” New Ordera, “Guns Of Brixton” The Clasha ili “This Is Not A Love Song” od Public Image Ltd.
Dvije senzualne pjevačice – jedna šaputavog i hrapavog glasa poput barske jazz pjevačice, druga snažnog glasa, bosonoga u haljini/spavačici – su naravno bile u prvom planu, no instrumentalni dio benda se pokazao sposoban uvjerljivo svirati više stilova i stvoriti različite atmosfere, od opuštajuće bosse, do ponoćnog jazza, pa i opaliti žestoki rock kad bi gitarist uzeo električnu gitaru, kao u “Too Drunk To Fuck” Dead Kennedysa koja je bila prvi klimaks večeri.
Do kraja koncerta Nouvelle Vague su nastavili sa obradama, od koji su neke publici sjele lošije, poput potpuno usporene verzije “God Save The Queen” Sex Pistolsa, a neke bolje, poput “Love Will Tear Us Apart” Joy Divisiona.
Nouvelle Vogue su jedna od mnogih postmodernih, pop-kulturnih zafrkancija, no zahvaljujući sviračkom i pjevačkom umijeću svojih članova postižu dozu uvjerljivosti i iskrenosti koja ih izdiže iznad razine jednokratne šale, što njihov nastup čini zanimljivim samim po sebi, bez obzira na familijarnost pjesama koje izvode.
foto: Tomislav Veseljak
Fotografije s koncerta su objavljene u našoj foto galeriji.
