Hypocrisy + Hatesphere + Infernal Tenebra
Teškometalni koncerti u Hrvatskoj postali su jako česta pojava i svatko može doći na svoje i uživati u izvedbama svojih omiljenih bendova.
Tako je na red došao i švedski death metalci Hypocrisy koji su s jedne strane gledano pioniri ovog žanra, a opet i veterani budući da su na sceni nešto više od 25 godina. Nakon svih tih godina konačno su u ulozi headlinera nastupili i pred hrvatskim fanovima, nakon što smo ih premijerno mogli gledati lani u Zadru na Metalfestu, a baš taj dan bio je i rođendan ikoni ovog benda i svijeta metala Peteru Tagrtenu.
Sam ulazak u zagrebačku Tvornicu kulture ovog puta ostavio je odmah upitnik iznad mnogih glava, budući da je tribina bila pokrivena i nije se moglo na nju zakoračiti. Ostao je samo parter dok je jedva metar od stagea bila namještena ograda uz koju su jedva stali zaštitari, a foto-pit nije postojao. 
Naravno, uz laktarenje uvijek se nađe prostora, ali ovaj put to nije bio baš human način da mnogobrojni fotografi mogu odraditi svoj posao kako treba. 
Istarska skupina Infernal Tenebra otvorila je večer, odsvirala 5-6 pjesama pred jedva pedesetak okupljenih, jako dobro kao i uvijek što se tiče njihovih live nastupa. Danski Hatesphere također je poznat bend hrvatskim fanovima, svirali su već u Zagrebu kao support Kreatoru i Dark Tranquilityu 2005 godine.
Upriličili su dobar nastup, usvirani su, puni energije, a nešto više od dvjestotinjak nazočnih prvi dio je koncerta odgledao dosta statično, da bi u drugom dijelu počelo banganje i urlanje od strane većeg dijela publike. Pjevač je bio jako komunikativan, te se u pauzi između pjesama obraćao publici i odgovarao na pitanja, dobacivanja i poštapalice. Baš onako, domaćinska, prijateljska atmosfera.
Nakon pauze, dovoljno je bilo da s razglasa krene uvod pjesme “End of Disclosure” i da se Tvornicom prolomi urlik oduševljenja iz grla tristotinjak okupljenih. Nakon nje odmah paljba i rasturanje u vidu još jedne pjesme s novog albuma, “Tales of Spineless”, što se odmah osjetilo na podiju, jer je počelo guranje, pomicanje i neizbježno prolijevanje pivom. Takva atmosfera je i bila gotovo tijekom cijelog nastupa Hypocrisya, a poglavito tijekom izvođenja brzanaca kao što su “Left To Rot“, ” Valley of The Damned” ili “War-Path“.
Sama set-lista na ovom dijelu turneje i sastavljena je po principu hit do hita. I svaka pjesma valja, najblaže rečeno dobra je, neovisno radi li se o rasturačinama ili pak pjesmama umjerenijeg tempa, koje su melodičnije i gotovo kultne u njihovoj karijeri kao što su “Fire in the Sky” i “Roswell 47“.
Za sam kraj ostala je fenomenalna i simbolična “The Final Chapter“, a posebno dojmljiv bio je momenat kad Peter zaurla: “Scream For Me” , pa masa zaurla, a onda on odgovori: “Now I Scream For You” te odere urlik od kojeg se Tvornica protrese. Doduše, to radi na skoro svakom nastupu i nije ništa novo, ali ovdje se vidjelo dosta ozarenih lica u tom momentu.
Mrlja, crna točka koncerta je zvuk. Prva dva benda imala su jako dobar, prepoznatljiv i razumljiv zvuk, a za vrijeme Hypocrisya imalo se osjećaj da je netko prije negoli su izašli na stage poigrao sa svim mogućim dugmićima na ton-pultu. Sreća jedina što većina fanova zna sve pjesme napamet.
Nedugo nakon završetka koncerta cijeli bend odradio je foto-session s fanovima, što će im ostati istetovirano u sjećanju do kraja životnog vijeka. S ovakvim ili onakvim zvukom, ponekom pivicom više i osmijehom na licu većina je, ipak, zadovoljna napustila Tvornicu kulture.
