Iako je subotnji koncert u potpunosti bio usmjeren ka svirci Hladnog piva, ugodno me iznenadila spoznaja da kao predgrupa nastupaju Miki i srebrni miševi.
Inače, kako su dečki iznimno kvalitetan i kreativan bend, iskoristit ću ovu priliku da dio izvještajnog kolača otkinem i posvetim bendu koji djeluje već petu godinu, iza sebe ima snimljen album, nazvan prema istoimenoj pjesmi “Promjene i novosti”, EP, te nekoliko kompilacijskih gostovanja.
Miki i srebrni miševi su karlovački šesteročlani bend okupljen oko frontmena, pjevača i tekstopisca Miroslava Petraka. S vremena na vrijeme naletim na njihove svirke koje se za sada svode uglavnom na manje klupske svirke (Route 66, Praćka, River Pub…) i nekoliko manjih festivalskih (UFO, HGF). Već kod prvog kontakta s ovim bendom uvidio sam kvalitetu i smionost njihovih tekstova protkanih velikom dozom ironije, a sve zagrnuto u ugodno i slušljivo ruho melodičnog pop-rocka.
Na ovom nastupu su nas ‘počastili’ najboljim stvarima sa zasad im još službeno ne objavljenog albuma, od kojih bi izdvojio “Promjene i novosti“, “U teretani“, “Neraspoređeni policajac” te s prošlogodišnjeg EP-a nazvanog “Ako je to s vaše strane u redu…”; “Skačem na zadnje noge“, “Popularni pjevač“, “Koeficijent 4.2“.
Duboko i iskreno se nadam da će njihov zvuk uskoro doprijeti do nekog zainteresiranog diskografskog uha, koje će ovaj bend izvući iz anonimnosti i sivila Karlovaca i plasirati ih na hrvatsku rock scenu gdje im je, prema zasad prikazanom, definitivno i mjesto.
U Coyote Baru postoji jedan glupi ‘ritual’ da koncerti počinju poslije ponoći, a neki puta čak i sat vremena iza. Ne bi bio nikakav problem, da taj prazan vremenski interval popunjava neki od mnogobrojnih karlovačkih bendova, a ne da se ljudi ‘načekavaju’ i gube živce do ranih jutarnjih sati kako bi poslušali neke od svojih glazbenih favorita za koje su uredno izdvojili određenu svotu novaca i došli u dogovoreno vrijeme za početak koncerta.
I ovoga puta ‘glavne zvijezde’ večeri, praćene introm “Couverta“, na stage su izašli u nešto prije ponoći, što ovoga puta uopće nije bio problem jer su nas do tada zabavljali Mikijevi srebrni miševi.
Počeli su žestoko, “Kaže stari“, “Čekaonica“, “Carstvo pasea” te “Ne volim te“, čime su nagovijestili da će koncert biti protkan s najkvalitetnijim pjesmama sa svih šest albuma koliko su ih do sada snimili.
Koncerte Hladnog piva sam gledao nebrojeno puta, ali svaki za sebe pruža posebnu energiju čime su ljude doslovno ‘cijepili’ protiv dosade, isforsiranosti i monotonije, a u prilog tome im ide i sad već debeo repertoar, pa na svakom koncertu iznenade s pokojim već zaboravljenim hitom.
Atmosfera je bila na razini isto kao i ruke koje su bile uzdignute za vrijeme čitavog koncerta. Publika je u nekoliko trenutaka, za vrijeme najpoznatijih refrena, čak i nadglasala sami bend. Šoki i Zoki su tijekom čitavog koncerta dijelili trzalice, što je doslovno izazvalo metež i sveopći grabež u prvim redovima, ali sve u svemu ništa što do sada nije viđeno na punk koncertima, koje moram priznati za sada još uvijek najbolje radi Hladno pivo.
Nastavili su sa “Svi smo ga mi voljeli“, zatim “Bačkizagre stuhpa šeja“, “Pijan” s albuma “Pobjeda”, zatim s posljednjeg, za sve konobare i konobarice, “Konobar“, “Nije sve tako sivo“, potom nešto starijeg materijala; “Šank“, “Nema više“…
Regularan dio koncerta završili su sa “Šamarom“, da bi nam po povratku priuštili još jedan mini-koncert od sedam pjesama sve redom velikih aduta. Otvorili su sa “Srećom“, a zatvorili s “Par pitanja“. Između su išle “Pitala si me“, “Odjava programa“, zatim himna “Für immer punk” te po želji nekog iz publike “Bubašvabe” u koju je Zoki umiješao poznate riffove velike uspješnice “Smoke on the Water”.
Prema reakciji publike vrhunac koncerta bio je za vrijeme sviranja pjesme “Pjevajte nešto ljubavno” koju su izveli sredinom koncerta.
Stvarno su dobro isplanirali set-listu, ne zakinuvši pretjerano niti jedan od svojih albuma, samim time prikazavši najkvalitetniji presjek svoje dvadeset dvogodišnje karijere. Rutinski su odradili ovu gažu, svaki član posebno, bez ikakvih grešaka i ikakve zamjerke.
Za kraj bih dodao, kako su ovakve stvari uvijek dobrodošle u muzički uspavanom i marginalnom Karlovcu, te se nadam da će ovaj i nekoliko prethodno uspješnih koncerata (čitaj Let3, 23.3.) poslužiti kao primjer i pozivnica za neke buduće glazbene projekte.
