Dan neovisnosti jučer je genijalno obilježen u finouređenom Boogaloou praznično (i bar s Prljine strane vrlo patriotski) raspoloženim bendom sastavljenim od zvijezda riječke scene – Blagdan bandom. Iako se rijetko okupe, uvijek podignu raspoloženje i rasplešu publiku. Ni ovaj put nije bio izuzetak!
No, do samog početka svirke našeg ‘All Star Banda‘, trebalo je prvo pričekat da završi utakmica koja se gledala na velikom screenu u drugoj prostoriji kluba, a zatim i odlušat predgrupu koja se zove Bolesni um, srednjoškolci, sedamnaestogodišnjaci, punk bend, koji još mora puno toga proći da bi se izvježbao kako treba i odskočio od ostalih. Ok, pobijedili su na natjecanju demo bendova, ali takvih bendova ima jako puno, u svakom razredu svih srednjih škola barem jedan, sigurno.
Tako da je bilo dugo i naporno dočekat Blagdan Band jer je koncert bio najavljen za 21 sat, a kojeg je Pišta nešto prije ponoći tek najavio riječima u stilu: “A tko će bolje obilježit današnji praznik, i pobjedu našeg nogometa, nego ovi dečki…”
Onaj tko je uložio ne 100, nego 500% sebe na koncertu bio je jedino najbolji gitarist ovih prostora – Vava (ex Laufer, sada solo), koji je svog Gibsona odsvirao na svakoj pjesmi sa toliko entuzijazma, energije, uživancije i veselja kao da je pušten s lanca. Čovjek je zaista iznad mnogih i genijalac je. (Ne mogu se baš mnogi pohvaliti da od pjesama poput Kesovijine “Dobri moj nono” naprave plesni štimung nabijen čisto rock dionicama).
A ono što je posebno oduševilo i razdivljalo publiku (a i Vavu s njima) bili su punk rock klasici The Sex Pistolsa i The Ramonesa. Ništa lošije nisu prošli ni legendarni “Psychokiller” Talking Headsa ili “Candy” Iggy Popa i one crvene žene iz B52’s. A tada se reflektori okreću u totalno ludog Prlju, vokalnog izvođača jučerašnjeg koncerta, inače pjevača originalnih Let3. Izgled dječarca, uredno obrijan, uredno počešljan, pun pozitivne energije i zajebant iznad svega. A glas zaista ne može bit bolji! (Osim na “Heart Of Glass” od Blondie, gdje se malo felšalo..) A ni riječi se nisu baš znale od svih pjesama, no za to se i ispričao, a i sumnjam da mu je itko zamjerio, jer je cijeli koncert protekao vrlo veselo i pozitivno.
No, da se vratim na smiješan lajtmotiv koncerta. Dakle, počinje čuvena već prije spomenuta “Candy“. Prvo Prlja genijalno pogađa Iggy Popovu intonaciju (svaka čast), ali onako sa svojim štihom, i završava ta strofa i refren, i onda bi ona žena trebala zapjevati: “I had a hole in my heart for so long…” (vjerujem da svi znate o čemu pričam), a kaj Prlja radi?!-s lijeve na desnu stranu mikrofona i obratno njenu strofu svede na 4 bla-bla-bla (i izazove takav smijeh da vam ja to uopće ne mogu opisati riječima) i otpjeva njen refren tako da je totalno pogodio njenu pak intonaciju glasa (opet skidam kapu i svaka čast majstore!!).
Na repertoaru su se još našli Denis i Denis, Pink Floyd, The Cure, Human League,…a ostatak benda činili su izuzetan bubnjar Alen Tibljaš (isto nekoć svirao u Lauferu), i dvojica iz En Facea, gitarist Miro i basist Sandro, koji je bio najmirniji i najnenasmijaniji.
Koncert je, dakle, sam po sebi bio zaista dobar punk rock classic, poput sessiona izvedenog za vlastiti gušt, ali i na zadovoljstvo svih prisutnih (čak je i jedan od securityja lupao nogicama u ritmu dok je krajičkom oka nadgledavao da ne bi slučajno netko nešto…) koji je nakon jednog bisa završio Tajčinom “Hajde da ludujemo“, što je Prlja posvetio pobjedi našeg nogometa nad Švedskom.
Foto: Boris Sokolić
