Josipa Lisac
Sinoć je u maloj dvorani Doma sportova novi u nizu koncerata posvećenih svojem Karlu Metkošu održala Josipa Lisac.
U više od dva sata svirke – kombinirane s projekcijama iz rock opere
“Gubec-beg” – zabavljala je rasprodano gledalište željno njezine glazbe.
Sve je počelo malo prije 21 sat kad se zvijezda večeri – obučena u crni kostim s narančastom ekscentričnom kreacijom instaliranom na glavi – sa svojim pratećim kvintetom došetala do pozornice. Iako još nije ni bila stupila na nju, dvoranom se već pronio gromoglasan aplauz. Nije čudo, diva je na sceni dugi niz godina, preživjela je razne mijene i još uvijek pjeva kao boginja! Status koji gospođa Lisac danas uživa među publikom prelazi obično oduševljenje njenom pojavom i glasom. Ne, to je prije iskazivanje respekta što se održala, preživjela, ostala dosljedna sebi… 
Sve u svemu, večer je započela projekcijom jedne arije iz rock opere “Gubec-beg”. Kad je stvar završila koncert je i formalno bio otvoren izvedbom “Ave Marie“. Nakon nje slijedila je “Boginja” te “O jednoj mladosti“. Odmah se moglo uočiti da je bend uigran i da tu neće biti greške.
No onda je, nakon nekoliko Josipinih ovodnih riječi, došao red na još jednu projekciju iz “Bega”, pa nakon nekoliko odsviranih pjesama (“Tisuću razloga”, “Živim po svome”…) još jedna… Povod ovolikom nametanju “Bega” bila je četrdeseta obljetnica od prve praizvedbe. Josipa se prisjetila brojnih zgoda prilikom izvođenja tog djela, pa je čak publici predstavila Ivicu Krajača, jednog od koautora te opere, koji je ustao sa svojeg mjesta u parteru i bio osvjetljen reflektorom.
Prisjetila se i nedavno preminulog Arsena Dedića, te ispričala zgodu kad je zajedno s Metikošem napisao pjesmu “Znat ćeš“. A capella izvedba te pjesme koja je slijedila bila je vrhunac večeri. Nakon nje krenule su izvedbe poznatih uspješnica “Život je samo most”, “Ležaj od suza”, “Gdje Dunav ljubi nebo”, Danas sam luda”, “Magla”. Nije izostala ni izvedba nove pjesme “Tu“, ali sve je bilo pregusto premreženo s projekcijama “Gubec-bega”. Također, večer se pretvorila u tzv. ‘storytelling’ druženje jer su komentari prije izvedbi ponekad bili duži od samih pjesama. Sve je to doprinijelo tome da je koncert izgubio na intenzitetu.
Iako je obljetnicu praizvedbe “Gubec-bega” valjalo obilježiti, a Josipa je kratkom pričom željela uvesti publiku u sljedeću pjesmu, u ovoj večeri taj koncept nije funkcionirao. Primjerice, koncerti iz prosinca 2014. u Tvornici ili prošlog ljeta u zadarskom Arsenalu bili su čista esencija glazbenog užitka. Trebalo je nastaviti tim putem.
