Četvrta Jazzarella otvorena je ovog četvrtka domaćim jazz snagama koje su stale iza vječne Gabi Novak, koja se u svojoj karijeri okušala u različitim glazbenim stilovima, no, kako je i sama istaknula na press konferenciji, na jazzu je odrasla i od jazza je krenula. Njen album “Pjesma je moj život” s jazz obradama standarda i Arsenovih skladbi projekt je koji je prošao vrlo zapaženo, te je stoga poziv na Jazzarellu bio sasvim opravdan.
A priliku da ovaj zagrebački festival otvori ponovno jedna domaća glazbenica popratili su i izravnim prijenosom Radio 101 u svojem programu, ali i T-Com koji se uključio izravnim prijenosom putem svojeg portala i MaxTV-a. Taj potez nije bio unaprijed najavljen (za razliku od radijskog prijenosa), ali je za svaku pohvalu budući da je omogućio doseg jazza i izvan okvira male dvorane ZeKaeM-a, doseg do domova ljudi koji i nemaju prilike baš često pratiti jazz u televizijskom programu, a nastupi uživo se pogotovo mogu vidjeti ‘jednom u nikad’.
Stoga je ovo bila velika prilika, obzirom da je riječ o zaista vrhunskoj postavi jazz glazbenika, a puno je jednostavnije bilo vjerujemo riješiti prava, koja je za nastupe stranih izvođača vjerojatno nemoguće, ili barem financijski nemoguće pokriti.
Glazbenici koji su pratili Gabi tijekom cijelog koncerta su dobili priliku uvodnim instrumentalom otvoriti koncert, da bi im se priključila i Gabi izvedbom standarda “My Funny Valentine“. Uslijedila je “Sve što znaš o meni” na kojoj su se priključili i Zagrebački solisti, gudaći kvartet, koji je također tijekom ostatka nastupa pratio Gabi u njenim izvedbama, te tema iz serije “U registraturi“.
Na samom početku je tu bio i Boško Petrović, kao gost koji se ubrzo izgubio. Šteta što nismo malo više imali prilike čuti i vidjeti i od njega.
Okružena vrhunskim glazbenicima, Gabi definitivno nije bila, niti je željela biti centralna ličnost na pozornici. Pokazala je tijekom koncerta nebrojeno puta koliko cijeni ekipu koja se sakupila oko nje prilikom rada na spomenutom albumu, i koja je podržala ovaj nastup. Stoga se već na sljedećoj skladbi “Pjesma je bila život moj” povukla u stranu i prepustila bend u prvi plan. Priliku za pokazivanje su dobili Davor Križić, Ante Gelo i Saša Nestorović izmjenivši solo dionice.
Nastavilo se Gerschwinom, te Arsenovom “Ni ti, ni ja“, a uslijedila je intimna izvedba “Kuća za ptice” koju Gabi izvodi samo sa sinom Matijom. Zajednička izvedba majke i sina oduševila je publiku u dvorani, te izmamila ogroman aplauz – potpuno zasluženo, od prvog do posljednjeg tona.
Nastavilo se s “Pusti me da spavam“, a zatim je ponovno Gabi pozornicu prepustila svojim pratećim glazbenicima gdje je svatko dobio svoj solo – od brass sekcije koju su činili Davor Križić, Miro Kadoić i Saša Nestorović, preko Matije Dedića na klaviru i Ante Gele na gitari i gudaćeg kvarteta. Svatko od njih nadahnuto je iskoristio ponuđenu priliku, oduševljavajući sve prisutne u dvorani.
Uslijedila je “Intima“, jedina hrvatska jazz skladba koja je ikad završila na svjetskim top ljestvicama Down Beata, autora Miljenka Prohaske, te “Moonlight in Vermont” u pratnji te večeri vrlo inspiriranog Ante Gele na gitari. Izvedbu standarda “Caravan” u prepjevu na hrvatski, također sa spomenutog Gabinog albuma, istaknuo je vrlo coolerski solo Mire Kadoića, a tu su i Kruni Levačiću dali 20-ak sekundi slobode (a Kruno k’o Kruno, jedva dočekao da se malo zabavi, s izrazom lica sretnog dječačića dok je izveo nekoliko sočnih prijelaza na bubnjevima).
Za sam kraj, atmosfera se podignula izvedbom živahno aranžirane “Pamtim samo sretne dane“, uz bis na kojem smo čuli “Sretan put” i ogroman aplauz publike za jedan vrlo inspirirani nastup i Gabi, ali i svih glazbenika kojima je ostavila jako puno prostora da pokažu svoje umijeće.
Tijekom koncerta svatko od glazbenika je dobio pomalo, obzirom na njihov velik broj, ali kad se sve zbroji svi koji smo to imali prilike čuti smo dobili puno. Pa čak možda i toliko da je i Gabi pomalo ostala u sjeni pored svih njih.
U svakom slučaju, ovaj nastup je pun pogodak i Jazzarelle i dokaz kvalitete albuma i projekta “Pjesma je moj život”, kvalitete koja bi se morala dokazati i izvan granica Hrvatske. Ovim koncertom su dokazali da s ovime zaista vrijedi obići i inozemne festivale, bili bi u najmanju ruku ravnopravni sudionici sličnih događanja.
