Sinoć je bila jedna od večeri koja je pružila velik broj koncerata, a jedan od njih je bio, u doslovno od vrata do vrata krcatoj Tvornici kulture, Flogging Molly, keltski punkeri koji su se u Zagreb vratili nakon nešto više od 3 godine.
Vruću večer otvorili su Pet Needs, bend iz Essexa koji iza sebe ima dva studijska albuma, usudila bi se reći, kao savršena energična uvertira za nastup Flogging Mollyja.
Točno na vrijeme, na pozornicu su se popeli Flogging Molly, koje su popratili već nabijena energija i vriskovi iz publike. Nastup su otvorili pjesmom “Drunken Lullabies”, od koje vjerojatno ne postoji bolji odabir ako želite koncertni prostor na dva sata pretvoriti u irski pub.
Tu istu “Drunken Lullabies” pratile su “A Swagger”, “A Song of Liberty” i “Whistles The Wind”, kroz koje se energija i publike i benda sve više povećavala, a čaše pive sve više letjele posvuda, toliko smo svi već u prvih pola sata koncerta bili otuširani pivom.
Mollyji su uz starije hitove, svirali i pjesme s novog albuma “Anthem” koji je objavljen krajem prošle godine. Bez obzira na to što su to tek nove pjesme, atmosfera na niti jednoj pjesmi i u niti jednom trenu nije odudarala od ostatka nastupa.
Par minuta pri kraju koncerta, bend je izveo “Float”, pjesmu koju su uz kratki govor posvetili Mike Nessu iz punk benda Social Distortion, kojem je ovih dana dijagnosticiran rak. Kroz “Seven Deadly Sins”, “Devil’s dance floor”, pa sve do “Black Friday Rule”, zadnja pjesma nastupa bila je, nekako prigodno – “Always Look on the Bright Side of Life”, koja je zapravo publici prenijela cjelokupnu suštinu benda, koji je kroz gotovo dva sata nastupa pokazao svoju abnormalno veliku količinu optimizma.
Koliko god sam se trudila shvatiti što ovaj bend toliko veže uz hrvatsku publiku, i što hrvatsku publiku toliko veže uz ovaj bend, atmosfera koja je vladala Tvornicom bila je toliko osvježenje i približavanje nekoj totalno drugačijoj kulturi od koje smo navikli, od koje se na kraju stvorio zbor u kojem je bilo gotovo 2 tisuće glasova.
