Kao što to biva svake godine, i ovog se zadnjeg vikenda (u subotu) u 11. mjesecu odžala FER-ova Brucošijada. Dok većina fakulteta na svoje Brucošijade dovodi razne estradne zvijezde, FER-ova je zamišljena kao tipična rockerska Brucošijada, te slovi kao jedna od najboljih u gradu Zagrebu (donekle joj još mogu konkurirati Brucošijada PMF-a i Filozofskog fakulteta).
Brucošijada se godinama održavala u KSET-u i u prostorijama FER-a, no kako bi se izbjeglo uništavanje inventara na samom faxu, od prošle godine preseljena je u prostorije SKUC-a/Pauk, smještenog u sklopu SD Stjepan Radić.
Ovo je treća godina otkako sam na studiju u Zagrebu, no spletnom nesretnih okolnosti uspostavilo se da je ovo bilo tek moje prvo gostovanje na FER-ovoj Brucošijadi, pa sam s velikom napetošću iščekivao njen početak. Iako je kapacitet SKUC-a dosta velik (organizirana su tri floora), uopće nije bilo upitno da će sve ulaznice biti rasprodane.
Otvaranje je prepušteno vinkovačkoj Septici, koja je svoj nastup počela oko 22h. Valja napomenuti da je frontmen Dubravko Mataković, jedan od naših najpoznatijih strip crtača. Brutalnim načinom izražavanja svojih tekstova i metal akordima Septica nekako najviše baca na Živo Blato i Đubrivo. Publika ih je vrlo dobro primila, a njihova euforija je dodatno pojačana nakon što su se članovi benda, jedan po jedan počeli skidati do pojasa.
Meni baš i nisu nešto pretjerano legli, vjerojatno zato što taj njihov način zafrkancije postaje već pomalo ofucan, dok sama svirka i nije toliko loša. Ipak, vrijeme će pokazati je li Dubravkov eksperiment s rock’n’rollom bio pravi potez. Publika je pred kraj Septicinog nastupa konačno ispunila čitav Pauk, a sljedeći bend na redu su bili The Bambi Molesters.
Oni su svojih sat vremena odlično iskoristili odsviravši sve svoje najveće hitove, a publici je njihov nastup itekako dobrodošao da se nakon žestoke Septice odmore u ritmu ljuljanja ramenima i nešto laganijem plesu. Odlična svirka, i dokaz da su Molestersi bend koji zna napraviti super štimung. Općenito, mislim da Bambiji zaslužuju puno veći respekt u Hrvatskoj (ne bi ih bezveze kao predgrupu uzimali REM i ostali vodeći svjetski surf i indie bendovi), te da je naša instrumental scena prilično zapostavljena i da ima što za reći.
Vruće, pa hladno, pa opet vruće. Ovo zadnje se odnosi na skupinu Dubioza Kolektiv, sastavljenu od muzičara iz Sarajeva i Zenice. Njihova muzika bi se mogla opisati kao mješavina Rage Against The Machinea i Asian Dub Foundationa. Dubioza je sjajan bend, a na svojim nastupima svaki put dižu atmosferu do maksimuma, te je logično da shodno tome ovdje dobivaju sve više publike.
Tako je bilo i ovaj put, a u Zagreb su došli još jednom promovirati svoj novi album “Dubnamite”. Na CD-u su dobri, no to se ne može uspoređivati s njihovim live svirkama na kojima naprosto briljiraju, a posebno se ističe sjajan vokal pjevačice Adise Zvekić, koja je zadužena za većinu vokalnih izvedbi u bendu.
Kako nakon svega napisanog opisati ono što je tu večer odsvirao Joke?! O tim Parižanima sam nakon njihovog gostovanja ovog ljeta u Zadru (tamo su stigli na preporuku svojih kolega iz Antenata, koji su ih ‘snimili’ za vrijeme njihove zajedničke ovogodišnje turneje po Francuskoj) čuo same superlative, a sve su pohvale potvrdili svojim izvrsnim nastupom.
Premda sam imao mogućnost nabaviti njihov materijal prije Brucošijade, ipak nisam to učinio jer više volim doći u doticaj s bendom (ako sam u prilici da mogu birati) na foru da ih prvo čujem uživo, pa tek onda nabavim materijal. Njihov reggae zvuk se bazira na izvrsnoj puhačkoj sekciji, pojačan s odličnim sampleovima koje pušta njihov DJ.
Iako su im tekstovi na matičnom jeziku, uopće nije bilo nikakvih prepreka između njih i publike, jer su ipak govorili jezikom kojeg svi najbolje znaju – odličnom muzikom. Kod publike je dodatne simpatije izazvalo njihovo izgovaranje engleskog jezika. Nakon Jokea su konačno i punkeri došli na svoje.
Na binu su se popeli KUD Idijoti, bend koji kod najokorjelijih punkera u Hrvatskoj ima kultni status. Poprilično umoran od plesanja na nastupima prošlih bendova, odlučio sam se odmoriti za vrijeme njihovog nastupa i otići malo sa strane. U publici ogromna šutka, slika tipična za njihove nastupe. Odsvirali su redom sve hitove, uz glasno pjevanje publike. Solidan nastup.
A onda najveće ime Brucošijade, splitski TBF. O njima je suvišno trošiti riječi, jer mislim da nije bilo nekoga u publici tko većinu njihovih pjesama ne zna napamet, tako da su im ostale samo slatke brige.
Svirali su uglavnom stvari s “Maxon Universala” (“UV zrake”, “Šareni artikal”, “Heroyix”, “Nostalgična”…), a sve to su začinili s par starih stvari (“3-logija i jada”, “Život je lijep”, “Malo sam maka”. Dobar dio publike je načuo da se TBF-ovci nalaze u studiju, te su pomislili da bi bilo dobro da izvedu pokoju novu stvar, no ipak to nisu učinili.
Bilo je to jako mudro, jer vjerojatno nisu te stvari svirački doveli na željenu razinu, na kojoj su stvari sa starih albuma. Jedina mala zamjerka ide na repertoar, stvarno bi ga mogli malo promijeniti. Mladen se na kraju zahvalio publici, te je tom prigodom pozdravio sve brucoše.
Čast zatvaranja Brucošijade pripao je skupini Antenat, koju u Zagrebu ne treba dodatno predstavljati, i koji je tu na domaćem terenu. Iako je već bilo negdje oko 4h iza ponoći, a publika je bila vidno iscrpljena, veći dio njih je ipak nije otišao doma nakon TBF-a, nego ih je odlučio pogledati.
Odsvirali su uglavnom stvari s njihovog prvog i jedinog albuma “Subbing“, te su nadodali još par novih stvari, od kojih se već kao potencijalni hit ističe pjesma “Ima nas dovoljno”. Čudan redoslijed izvođenja pjesama (obično sviraju obrnuto) ove večeri završilo je s “Vrlinom”, a nastup je nakon nekih pola sata prekinut, uz opasku organizatora da je kasno i da se večer treba privoditi kraju.
Brucošijada je stvarno bila odlična, i mislim da publika može biti prezadovoljna, počevši od izbora izvođača (bilo je skoro svih žanrova, tako da nitko nije ostao zakinut), pa do njihovog redoslijeda nastupa (vrlo mudar potez s Antenatom na kraju, jer se išlo na kartu da publika jako voli taj bend pa će ostati do kraja) i najsitnijih tehničkih detalja.
Organizacija besprijekorna, tipična za KSET-ovce, jer je sve bilo razrađeno do najsitnijih detalja. E da je više ovakvih Brucošijada.
