Slučajni prolaznici koji su se jučer navečer zatekli pred Domom sportova vjerojatno su se začudili brojnosti i raznolikosti dobnih skupina ljudi koji su se tamo počeli skupljati već oko 19 sati. Te su se dobne skupine kretale u rasponu od 6 do 66 godina. Povod? Veliki zagrebački koncert Ede Maajke, naravno.
I sam pomalo skeptičan oko toga da li će uspijeti napuniti veliku dvoranu Doma sportova, Edo je mogao slobodno odahnuti. Dojam koji se sinoć mogao steći bio je taj da bi dvorana bila puna čak i da je bila veličine nogometnog stadiona. A to nije mala stvar s obzirom na činjenicu da je Edo prvi izvođač urbane glazbe nakon ne-znam-koliko vremena koji je uspio samostalnim nastupom privući dovoljno ljudi da se led u Ledenoj dvorani doslovno počne topiti. Nekoliko puta tokom nastupa zahvaljivajući se mnogobrojnoj publici na odazivu, Edo je svima dao do znanja da mu je ovo najveći i najvažniji koncert u karijeri.
A da bi se popularizacija urbane glazbe nastavila, također je nekoliko puta apelirao na publiku da mu pomognu u toj misiji osuvremenjivanja glazbenog ukusa u Hrvatskoj (a i šire). Kako je jedan čovjek u tako kratkom vremenu uspio od nepoznatog bosanoskog MC-a dogurati do statusa glazbene ikone većine hrvatskih klinaca, ali i onih malo starijih, i uz čije ‘bom-bom’ refrene čak i kućanice obavljaju svoje dnevne poslove, mislim da ni njemu samome nije jasno.
Da će koncert biti nešto nesvakidašnje, moglo se naslutit onoga trenutka kada je iz mraka na pozornicu izronio Oliver Mlakar, a na velikom video wall-u se pojavio kvisko, zaštitni znak nekad vrlo popularne “Kviskoteke”. Zašto Oliver Mlakar? E pa, kaže Edo da je njemu njegov otac rekao da je za njega nitko i ništa sve dok mu nastup ne najavi Oliver Mlakar, pa je tako Edo sinoć postao ‘faca’ čak i u očima svojih roditelja. Mlakarovom najavom “vokalno instrumentalnog sastava lijekovitog naziva Leksaurini te tuzlanskog-brčanskog dvojca, lomitelja ženskih srdaca, Frenkija i Ede Maajke”, show je mogao početi.
Repertoar se, ukratko, sastojao od svih velikih i većih hitova s Edina prva dva albuma, pa nekih velikih iznenađenja i nije bilo, iako je “Legenda o Elvisu” svojim izostankom ostavila razočaranim ponekog posjetitelja. Zato je svima draga “Dragi moj Vlado” izazvala opći kaos u dvorani, a u jednom se trenutku pažljivom promatraču moglo učiniti kako u našoj dražavi, ipak, ne vlada sveopća letrgija mlađih generacija, kako je, inače, uvriježeno mišljenje. “Ruke gore“, kako i sama pjesma kaže, stvarno zaslužuje sve povoljne kritike, ali to zaslužuju, uostalom, i sve pjesme sinoć odsvirane pa neke posebno izdvajati i ne bi bilo fer.
Zapravo, izdvojiti bi se mogao jedino veliki hit Zabranjenog pušenja, “Stanje šoka“, koji je Edo jučer odlučio odsvirati kao zadnju pjesmu na svome koncertu. Ni bis, naravno, nije izostao, jer smo već odavno navikli da se povratak velikih zvijezda na stage mora zaslužiti dovoljno glasnim zazivanjem, a Edo je sada, ipak, već velik. Sudeći prema oduševljenim povicima publike, ni tri bisa ne bi bila dovoljna.
Jedina zamjerka ide na račun kasnog početka nastupa samog Ede, oko 22 sata (prije njega je nastupila odlična bosanska grupa Defence). Budući da je na koncertu bilo mnogo ‘malih gostiju’ u roditeljskoj pratnji, morali su napustiti dvoranu prije nego se njihov idol popeo na stage, jer je, nažalost, već bilo vrijeme spavanju. Zaključak? Urbano, urbano; svi slušaju urbano!
Foto: k.b.
