Zagreb Calling: Faithless, Detour, Nipplepeople
Nakon nastupa rock ikone Billya Idola prvoga dana Zagreb Callinga, sinoć je na red došao drugi dio ovog velikog događaja na zagrebačkoj Šalati,
na kojemu je nastupila veliki Faithless praćeni skupinama
Nipplepeople i Detour.
Za početak treba pohvaliti organizaciju koja se potrudila da sve bude po planu kako je bilo i rečeno. Sve je počelo na vrijeme i završilo točno u 23 sata. U današnjem moru raznoraznih koncerata i festivala koji redovito kasne s nastupima izvođača, još se treba naviknuti na nastupe koji kreću ranije i isto tako i završavaju.
S obzirom da ne mogu svi posjetitelji biti jednako zadovoljni oko nastupa, odabira predgrupa i ostalih detalja, tako se i sada među pojedincima govorkalo kako je ovo bio podosta loš odabir predgrupa za Faithless. Složili se neki ili ne složili, sigurno je da se moglo naći i prikladnijih predgrupa, žanrovski puno sličnijih Faithlessu, ali čemu? Ne mora baš sve u potpunosti biti usklađeno do najsitnijih detalja.
Naš electropop duo Nipplepeople je već u 19 sati okupio publiku, doduše malobrojnu, ali dovoljno znatiželjnu da pogleda ovaj zanimljivi, tajanstveni dvojac koji je nastupao pod maskama i time ponovno sakrio svoj identitet. Pružili su nam dosta opušten i zanimljiv nastup, ukrašen zaraznim melodijama elektropopa inspiriranog ’80-im godinama. Odsvirali su neke od svojih najpoznatijih pjesama kao što su “Broj”, “Sutra”, “Sanjam” i “Ne volim te”, a privukli su pažnju i obradom “You Got The Love” Candi Staton. Kroz 45 minuta svirke lagano su uspjeli pokrenuti dio sramežljive publike koja je željno iščekivala zaplesati na večerašnji spektakl koji samo što nije stigao.
Zagrebački electro-akustični pop sastav Detour popeo se na pozornicu u 20 sati. Bend je već s prvim pjesama počeo širiti neku veselu, pozitivnu energiju, koju je najviše prenosila simpatična pjevačica Maje Posavec. Ona na stageu djeluje kao vrckava djevojčica bezbrižnog duha, zanimljivoga glasa, koja se u stankama između pjesama na momente šali ili pak s publikom dijeli kratke životne poruke. Iako su Majine vokalne sposobnosti neupitne, gitarist i autor njihovih pjesama, Nenad Borgudan, bi također trebao malo češće preuzeti glavnu ulogu na mikrofonu. 
Jedan od najboljih momenata bio je za vrijeme pjesme “Snijeg” koja je stvorila poseban sjetni ugođaj, bile su tu i “Daleko”, “Nova nada”, “Prijatelj”, “Cvijet” i “Mjesec” te jedna od najpoznatijih pod nazivom “Plešem sama“. Na set-listi se našla Yammatova pjesma “Tvoje lice se promijenilo” te nova ljetna pjesma “Ujutro“, dok su za kraj odsvirali razigranu “Srce veliko”. 
Odradili su punih sat vremena svirke i završili točno u 21 sat, tako da smo svi imali vremena pripremiti se za ‘show’ koji se dugo iščekivao. Na kraju nastupa podsjetili su i na koncert kojega će održati ovoga petka na Medvedgradskim glazbenim večerima.
Oko 21:30 svi su se polako utaborili u koncertnom prostoru jer je situacija na pozornici ozbiljno davala do znanja da nastup Faithlessa samo što nije krenuo. Dio benda se okupio na pozornici krenuvši s uvodnom “Emergency“, nakon koje je publika eksplodirala od oduševljenja kada se ostatku pridružio karizmatični frontmen Maxi Jazz, toliko poseban da nije čudno što su mnogi fanovi u počecima njihove karijere mislili da se radi o samo jednom čovjeku koji čini Faithless.
U tom trenutku je uslijedila prepoznatljiva “All Races All Colours”, a odmah nakon jedna od najboljih “God is a DJ” kada je Maxi pokazivao na sve nas i pjevao snažne stihove “This is my church, this is where I heal my hurt“. Praktički već na početku nastupa publika je neumorno počela skakati i plesati se na one najpoznatije dijelove pjesme za koje je zaslužna unikatna Sister Bliss, koja je zaista čudo od žene i glazbenice.
S obzirom da je ovo bila proslava 20 godina karijere benda, morali su nam prirediti nešto posebno, što se i dogodilo. Uslijedile su pjesme “Muhammad Ali“, zatim “Crazy Bal’Heads” te pjesma “Mass Destruction“.
Jedan od najboljih momenata cijele večeri je definitivno stvar koju znaju svi dobni uzrasti i generacije, naravno, radi se o pjesmi “Insomnia” koja je mnogima obilježila ’90-te godine i postala jedna od najmoćnijih himni elektronske glazbe. Jazz repa o svojoj nesanici kojoj je vrlo vjerojatno uzrok neka od opojnih supstanci, nakon kojega izgovara posljednji stih “I can’t get no sleep” i onda nas sve dotuče brutalnim krajem pjesme na koji je publika jučer na Šalati skrenula s pameti, na koji vas cijelim tijelom preplave trnci. Trenutak je to koji će se još dugo pamtiti.
Novu pjesmu “Hands” publici je predstavila engleska pjevačica Kyla La Grange, koja je očarala svojim prekrasnim glasom i zaraznim osmijehom. Bilo je još nekoliko momenata kada nije bila samo u pozadini kao ‘back’ vokal, već je preuzela glavnu ulogu na mikrofonu. Osim nje, mikrofon je također preuzeo i engleski pjevač i tekstopisac Leigh Stephen Kenny poznatiji kao LSK. Bilo je to za vrijeme pjesme “Everything Will Be Alright Tommorow”.
Red je došao na pjesmu “What About Love”, nakon koje je uslijedila “I Want More” u dva dijela. Jedan od dirljivijih trenutaka bio je za vrijeme tekstualno intenzivne stvari “Bombs” s kojom su progovorili o onome što je zaista važno. Dovoljno je za čuti stihove ove pjesme i sve bi trebalo biti jasno svima. Izvođenje “Salva Mea” nije ostavio nikoga statičnim, jer se radi o jednoj od najpoznatijih njihovih pjesama, koja im je ujedno i debitantski singl, a mnogi će ga pamtiti i po jučerašnjem vrhunskom ‘lightshowu’.
Nakon nje kreće “Swingers” i izvrsna “Not Going Home” kojom kao da je Maxi svima davao do znanja da ne želi da ovaj nastup završi, iako se njegov kraj tada već opasno bližio kraju jer se radilo o posljednjoj pjesmi prije bisa. Nakon nje, ponovno se vraćaju na pozornicu kada Kyla opet preuzima mikrofon i kreće moćna “Music Matters“.
Došao je red i na “We Come 1” kada je Maxi od publike imao nekoliko zahtjeva, prvi je bio da drže jedan prst u zraku, a drugi da svi uzviknu “One” kada on izgovori “We come” što je jako dobro i izvedeno, jer su svi bili ujedinjeni i u transu. Imao je stvarno odličnu komunikaciju s publikom, i to je neosporno. Vjerujem da se nakon koncerta u Domu sportova i sada nakon ovoga nastupa na Šalati ponovno zaljubio u Zagreb i zagrebačku publiku, što se da zaključiti po njegovim komentarima koliko smo fantastični.
Nije Šalata bila toliko krcata, čak štoviše, očekivalo se ipak puno više ljudi, ali unatoč tome svi su bili stvarno jako dobro raspoloženi za ples, za skakanje i za dobru glazbu. Svi su bili jedno, a ljubav i zajedništvo osjećali su se u zraku. To je bio i glavni cilj Maxija koji je želio da se svi ujedinimo, da se volimo i da s ovoga koncerta odemo s glavnom misli u glavi, da pazimo jedni na druge. Toplo se nadam da će njegova poruka ostati mnogim glavama i srcima.
