Druge večeri ovogodišnjeg Ethnoambient Salona festivala na solinskoj Gradini organizator nam je spremio nove tri poslastice. Čekali su nas Stobo Village Band (Škotska), Kristi Stassinopoulou (Grčka), te ruska skupina Iva Nova.
Stobo Village Band je tročlana skupina koju predvodi Martin Swan na violini. Martina je solinska publika imala priliku vidjeti večer ranije kada je nastupio s Kriesom, čiji je i novi producent. Osim njega, tu su još bili i Fraser Watson na perkusijama i Lewis Powell-Reid na harmonici. 
Bend u osnovi svira vlastite interpretacije keltskih melodija, izuzetno ritmičnu i melodioznu glazbu koja jednostavno izaziva veselje. 
Puna Gradina imala je što vidjeti na ovom nastupu na kojem su nas Stobo Village Band šarmirali i proveli kroz keltsku povijest. Ali, bilo je tu i tradicija drugih naroda, gostovali su i Andor Vegh na gajdama, koji je izvodio bugarske pjesme uz pratnju SVB-a, kao i Krešimir Oreški, koji je držao ritam na žlicama. 
Iako je Stobo Village Band relativno mlad, solinskoj publici je pružio nastup za uživanje.
Nakon SVB-a, na pozornicu je izašla Kristi Stassinopoulou. Ova grčka glazbenica i pripovjedačica po drugi put nastupa na Ethnoambientu, publika ju je već imala prilike upoznati 2004. godine. Glazba koju izvode Kristi i njen bend može se definirati kao zanimljiv i jedinstven spoj grčkih tradicijskih instrumenata poput kretske lire, lauta (vrsta lutnje) i baglamasa sa saksofonom i različitim elektroničkim glazbalima i loopovima. 
Kristi nas svojim pjesmama vodi kroz cijelu Europu i svijet, tako da je jedna od pjesama inspirirana hotelom u Kanadi, već u sljedećoj nas nose vesele španjolske melodije andaluzijskog kraja, da bi došli do grčkih mitologija, ili vlakova punih izbjeglica iz Makedonije do Atene. 
Glazba koju izvode na trenutke zvuči kao da ste pustili Massive Attack u studio s tradicionalnim instrumentima i rekli im da snime pjesmu, dok već u sljedećem trenutku neočekivano prelazi u, na primjer, grčke veselice u 7/8 ritmu. 
Nenadani obrati stalno publiku ostavljaju u iščekivanju što će se sljedeće dogoditi, hoće li to biti novi loop, potpuna promjena, radi li se o pjesmi iz Kanade, Makedonije, Grčke ili Austrije, ili je jednostavno pjevačica odlučila staviti svjetleće naočale. 
Tečan nastup, odlična glazba i neočekivani skokovi učinili su ovaj nastup genijalnim, što je prepoznala i solinska publika, u ovom trenutku već dobrano rasplesana.
A za kraj večeri, ruska atrakcija Iva Nova. Možda je čudno da bend koji su prozvali ‘ruskim The Pougesima’ nastupa na etno festivalu, ali, ovih šest djevojaka stvarno istražuju tradicijske izvore Rusije, Bugarske, Gruzije, Ukrajine i sl. Oni imaju malo drugačije ideje aranžmana tih pjesama, tako da koriste osim harmonike (tradicionalne za Rusiju, dakako) i bubanj, električnu gitaru, bas gitaru i MicroKorg.
Ako sam napisao da glazba Kristi Stassinopoulou ima neočekivane obrate i nagle skokove, onda mi za Iva Nova treba nova definicija riječi ‘neočekivano’.
Zamislijte pjesmu koja počinje s tradicionalnom ruskom melodijom koju pjeva nježan ženski vokal, uz pratnju harmonike i različitih ambijentalnih šumova sa syntheva, da bi nakon četiri takta to prešlo u takav energični zvuk kakav bi se mogao uspoređivati s najboljim danima Rammsteina. I onda preko takvog zvuka zamislite solo na harmonici koji vas tjera na poskakivanje i refren otpjevan u višeglasju visokih ženskih glasova, i to vas razveseli i potjera u smijeh do suza.
I dok se vi smijete i ne vjerujete onome što ste upravo čuli, pjesma pređe u disco ritam, pa se vrati u nekakav tradicionalni bugarski polagani ritam, pređe u 7/8, naoko završi, pa krene ponovno, i tako vas iznenađuje iz trenutka u trenutak. Dodate li tome nastup na pozornici pet djevojaka (šesta je ton-majstor) obučenih u bijele haljinice, tako da izgledaju nevino kao pastirice iz bajke, a eksplodiraju kao najluđe rock atrakcije na svijetu, doživite nešto što jednostavno nije lako opisati. Razmišljali smo kako opisati zvuk Iva Nove, najbolje čemu smo se dosjetili bilo je – ‘garage etno’.
Sjajnim nastupom uspjele su animirati solinsku Gradinu. Svi na nogama, surađujući s bendom pljeskanjem i plesanjem jedva su čekali što slijedi. I svakim novim obratom atmosfera u publici se dizala i dizala, tako da su do kraja koncerta svi morali biti oduševljeni. Ovo se najbolje vidjelo prolomom oduševljenja koje je nastupilo na kraju koncerta. Pun pogodak organizatora, iskreno se nadamo da ćemo Iva Novu vidjeti još koji put u našoj zemlji.
Završen je Ethnoambient Salona 2008. Pobjedom. Pobijedili su organizatori koji su preživjeli svu ludnicu koja ide uz takve događaje. Pobijedili su izvođači koji su imali priliku doživjeti ovu nezaboravnu atmosferu i na jednom magičnim mjestu kao što je solinska Gradina podijeliti svoju glazbu s drugima.
Ali, ipak je najveći pobjednik publika. Ono što su ljudi doživjeli na ovom festivalu uistinu je nesvakidašnji spektakl. Meni je osobno čast što sam bio dio tog spektakla.
foto: Tomislav Capan
