Drugi dan zagrebačkog etno festivala donio nam je nova dva benda. Mađarski Zoltan Lantos’ Mirrorworld kao glavni bend večeri predstavili su svoj opus koji temelje nalazi u mađarskoj tradicionalnoj etno glazbi, ali su u svoj izričaj unijeli mnoge elemente suvremenog i free-jazza, te orijentalne i indijske glazbe.
Za uvod tu su bili Kaneo, slovenski bend makedonsko-slovenskih korijena. Više okrenuti world music izričaju temeljenom na balkanskim korijenima, bili su mnogo bliži našoj publici i slobodno možemo reći da su pružili mnogo više od očekivanja i samih organizatora.
Trio pod vodstvom makedonskog glazbenika Gorana Bojčevskog (rođen u Bitoli, a diplomirao glazbu na ljubljanskoj akademiji), višestrukog prvaka Slovenije u klarinetu i četvrtog sa svjetske smotre klarinetista 1999. godine, na vrlo otvoren i zanimljiv način spaja tradicionalni balkanski izričaj s elementima flamenco gitare, vodeći slušatelje na glazbeno putovanje na kojem se osjećate kao da krstarite cijelim Mediteranom.
Od samog početka koncerta, Goran je uspostavio neposredan i vrlo otvoren odnos s publikom, otvarajući se sasvim kroz svoje priče prisutnima, kao da se radi o dugogodišnjim prijateljima, a ne o grupici ljudi koji ga prvi puta gledaju i slušaju. 
Kemija koju je uspostavio na taj način, uvlačeći publiku u svoju glazbu kroz uvodnu priču na koju bi nadovezao ponekad vesele, a ponekad tužne (kako kaže, mi Balkanci uvijek u srcu nosimo bol, kad smo i sretni, uvijek nas nešto ‘boli’) melodije koje svojom melodioznošću jednostavno osvajaju.
Neobična kombinacija balkanskih sedam-osminskih i sličnih nepravilnih mjera ukomponirana sa zvucima flamenco gitare Matjaža Stosiča odlično oslikava atmosferu cijelog Mediterana.
Melodije podrijetlom iz različitih dijelova odlično se nadopunjuju i čine neobično kompaktnu glazbenu cjelinu, dodatno pojačanu udaraljkama i tarabukama Damira Mazreka, spajajući tako zaista istok i zapad ovog našeg okruženja.
Nakon prekrasno opuštajućeg nastupa Kanea, na red su došli i Mađari. Zoltan Lantos ostvario je neobičan spoj suvremenog jazza i tradicionalnih motiva, ponajviše temeljeći izričaj sastava na elementima improvizacije.
Tako su napravili odmak od tradicionalnog poimanja etno glazbe, ne ograničavajući se samo na vlastitu kulturu, već istražujući motive orijentalne i indijske glazbe, sve to komponirajući u energičnu glazbu s meditativnim elementima, repetitivnim i zaraznim ritmovima koje nose dvostruke perkusije.
Zoltanov free jazz violinski izričaj upotpunjuju klavijature s jednako tako neklasičnim instrumentima i zvukovima. Njihov nastup ne može se tako jednostavno opisati, kako je riječ o mnogo kompleksnijoj glazbi nego što to tradicionalni narodni motivi nose, to je glazba koju se može jedino poslušati.
Pri čemu, nije to glazba koja će se svakome svidjeti i koju će biti jednostavno progutati, to je glazba koju je u dijelovima prilično teško i naporno pratiti, iako pružaju mnoge zanimljive glazbene trenutke.
Ipak, ponekad se zaista osjećalo kako bi se ovaj sastav jednako lako uklopio u NO Jazz Festival ili čak u program biennala, možda čak i više nego u večer etno glazbe.
Ipak, otvorenost i brisanje granica odlika su ovog zagrebačkog etno festivala, koji se ne trudi podilaziti očekivanjima publike već im predstaviti što se sve nudi na temeljima etno i tradicijske glazbe u suvremenom glazbenom svijetu.
