U srijedu je u zagrebačkom Boogalou nastupio Paul Gilbert, jedan od ponajboljih svjetskih gitarista i bivši član kultne skupine Mr. Big. Zadnji nastup imao je pred nešto više od godinu dana i tada je oduševio publiku. U međuvremenu je objavio i svoj drugi album nazvan “Silence Followed by a Deafening Roar“, stoga je bilo za očekivati kako će se i ovoga puta tražiti ‘karta više’.
Kao predgrupa je nastupio mlada hrvatska gitaristička nada Ivan Mihaljević, široj publici vjerovatno puno poznatiji kao član hard rock benda Hard Time. S Hard Timeom ga vjerojatno ne bih gledao, no želio sam pogledati kako se snalazi u ovim solo vodama. 
I koliko god se trudio, ono što sam vidio nije me previše oborilo s nogu. Bila je to uglavnom reciklaža raznih hard rock bendova, no nadam se da će u budućnosti svoj talent razviti do kraja i postati još bolji i kvalitetniji. Publika je na kraju velikim pljeskom i ovacijama nagradila ovog solidnog gitaristu. 
Nakon Mihaljevića je uslijedila pauza od nekih 35 minuta, a Paul Gilbert i društvo su se popeli na binu par minuta iza 22 h. I čim je započeo sa svirkom vidjelo se da tu nema greške, da je čovjek jebeni perfekcionist koji posjeduje nevjerojatne tehničke kvalitete. 
Ostatak benda je također odličan, Mike Szuter na basu, Jeff Bowders na bubnjevima, te Gilbertova supruga Emi Gilbert na klavijaturama su potpuno ravnopravni članovi benda i to je ono što mi je bilo drago za vidjeti. Ne volim kad gitarist zapostavlja ostatak benda ne bi li pokazao sve svoje mogućnosti. Dapače, čak mislim da puno bolje može pokazati svoje umijeće kad se kvalitetno uskladi s ekipom. 
U početku je svirao u hard rock-fusion varijanti. Svirao je malo instrumentalne, pa malo tekstualne stvari, da bi sredinom koncerta Emi jednom prelijepom baladom (malo podsjeća na Björk) malo vratila koncert u ravnotežu.
Valja naglasiti kako je Gilbert svaku pjesmu posebno najavljivao i govorio na kojem se albumu nalazi. Uglavnom su to bile pjesme s novog albuma. Također je i dosta vremena provodio komunicirajući s publikom.
Pred kraj je opet krenuo nešto dinamičnije, a hard rock-fusion je opet postao okosnica nastupa, da bi prvi dio nastupa okončao sa solažom s kojom je malo upilao, ali sam primjetio da ostatak to nije gledao kao upilavanje, pogotovo onaj mlađi dio publike koji je doslovno upijao svaki njegov pokret.
Na bisu je odsvirao “Red House” od Hendrixa u svom aranžmanu čime je još jednom potvrdio tko mu je jedan od glavnih uzora, te još jednu svoju stvar kojom je koncert zaključen. Publika je i njega nagradila pljeskom i ovacijama.
Ne baš preskupa ulaznica (110 kn u pretprodaji) je bio jedan od bitnih razloga zbog čega se okupio toliki broj ljudi, a bilo ih je iz svih krajeva Hrvatske. Gilbert ih nije nimalo razočarao, pokazao se izuzetno susretljivim i šaljivim čovjekom koji je na bini dao svoj maksimum.
Ujedno je i dokazao zašto je jedan od ponajboljih gitarista svijeta, uz bok Stefanovskom, Vaiu, Satrianiu, Petrucciu…
foto: Davor Veljača
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
