Ove se subote u zagrebačkoj Tvornici kulture održala dugo najavljivana dodjela godišnje nacionalne glazbene nagrade Zlatna Koogla. Imena dobitnika već smo bili objavili, a kako je izgledala sama ‘priredba’ saznat ćete uskoro.
Kako je ovaj događaj medijski bio izuzetno eksponiran te najavljen kao veliki spektakl, prilikom svog sam dolaska očekivala vidjeti kaos i gužvetinu, no gle ti iznenađenja – ono što me dočekalo nešto iza 21 sat bila je pustoš ispred kluba i tek šačica ljudi unutar njega (naravno naslonjenih na šank s okrjepom u ruci).
No, kako su minutice prolazile, količina tjelesa u Tvornici se ipak povećavala (doduše kap po kap) tako da je do samog početka programa ista bila otprilike do pola popunjena.
Ovaj je ‘happening’ tako započeo oko 22 sata kada je na stage izašla vesela i prpošna Ida Prester, koja je tijekom cijele večeri bila zadužena za vođenje programa. Bez previše govorancije najavila je, citiram: ‘studentima najdraži bend’ – Kopito. Ovi su mladi Dalmatinci u prugastim majicama dali sve od sebe da podignu atmosferu, što im je donekle i uspjelo sa zadnjom pjesmom u ritmu linđa.
Nakon dodjele niza nagrada koja je uslijedila, na sceni se pojavljuju Detour i to bez bubnjara. Na iznenađenje svih prisutnih u toj su ‘osiromašenoj’ postavi izveli svoje najveće hitove koji su u ovoj interpretaciji zvučali zbilja odlično, no možda je ovako nešto ipak prikladnije slušati kod kuće dok ležite pokriveni dekicom ispred kamina.
Sada već dobro popunjena dvorana digla se na noge kada su na stage došli stari romantičari Boa. Svojim ‘klasicima’ kao što su “Milion” ili “Prvi val” uspjeli su vratiti publiku u vrijeme kada su bili na samom vrhu popularnosti. A nakon tako ugodnog povratka u prošlost, dečki iz zagrebačke grupe Connect vrlo su nas brzo vratili u sadašnjost svojim (po meni) prejakim basovima s kojima su uspjeli rasplesati tek nekolicinu curki u prvim redovima.
Potom je uslijedilo odavanje počasti nedavno prerano preminulom frontmenu poznate grupe Animatori – Krešimiru Blaževiću. Puštanjem najpoznatijih hitova ovog benda posjetitelji su se napokon trgnuli i počeli čagati, te u pravoj atmosferi dočekali (nakon naravno još jednog niza nagrada) penjanje Belinde Bedeković na stage, a ova nam je instrumentalistica odmah i pokazala zašto je zaslužila ‘odličje’ u ovoj kategoriji.
Kraj njenog nastupa donio je borbu DJ-eva – Dine Dvornika i Dalibora Matanića. I dok je inače otkačeni Dino puštao neku pomalo dosadnjikavu elektroniku, Dalibor je krenuo u sasvim drugom smjeru puštajući pop i rock hitove ’80-ih te je svojim odličnim izborom pjesama do sada jedini uspio podignuti čak i onu polovicu dvorane koja je nepomično sjedila na tribinama.
Nakon njih na scenu je stupio apsolutni pobjednik večeri – Edo Maajka, čovjek koji je i pobrao većinu ‘medalja’ za koje je bio nominiran. Svojim tipično energičnim nastupom ponovno je opravdao povjerenje i publike i struke, te svim skepticima pokazao zašto je, između ostalih, upravo on dobio nagradu za koncertni nastup godine.
Nakon Ede, Gustafi nisu imali previše posla oko podizanja atmosfere. Njihovi živahni istarski taktovi izvukli su same krajnosti iz onih preostalih posjetitelja, a novopečeni bend na hrvatskoj glazbenoj sceni Batida je tako ni kriv ni dužan svirao zadnji pred tada već poprilično ispražnjenom dvoranom.
I kada se činilo da je stvarno kraj, jer toliko je malo ljudi ostalo da se ništa drugo i nije moglo pomisliti, na stage se vratio Dalibor Matanić koji je onim najupornijima dao priliku da uživaju u dobroj glazbi sve do ranih jutarnjih sati.
Za običnog smrtnika željnog uživanja u dobroj glazbi ovo je ipak bio samo osrednji događaj. No, ipak se ovdje radilo o dodjeli nagrada praćenoj nastupima, a ne obratno.
Izvještava: Iva Bebek
