Dobrom glazbom protiv loše organizacije nultog dana INmusica

Glazbeno gledajući, nulti dan INmusic festivala na zagrebačkom Jarunu nije razočarao, a uz nekoliko dobrih i vrlo dobrih nastupa svjedočili smo još jednom spektaklu Iggya Popa i njegove rock mašine, no napravio bih veliku nepravdu svim posjetiteljima kad se ne bih prvo osvrnuo na organizaciju.

Prirodne tegobe na koje ne može utjecati ali zato može umanjiti (kiša, fiskalizacija) festival nije reagirao pa je tako u popodnevnim satima stigla najava da se kišobrani ne puštaju na festival, a kabanice ne dijele. Srećom, kiša je obavila svoje prije početka večernjeg programa tako da osim nešto blata i poneke lokve nije bilo većih problema s vremenskim uvjetima, no zaslugom organizatora i ministra Linića doživjeli smo nostalgičan flashback na ranije godine kada se u redovima za bonove čekalo po sat vremena.

Naime, zbog fiskalnih blagajni hrana i piće morali su se prvo kupiti na posebnim štandovima nakon čega su se podugački računi nosili do šankova i razmjenjivali. U osnovi isto kao i svaki sistem s bonovima, osim što je ovaj uzrokovao ogromne redove i čekanja od sat vremena za komadić papira. Iz organizacije festivala javili su da na te gužve “Ni na koji način ne možemo utjecati” tako da čekamo razvoj situacije drugog, formalno prvog dana.

Besmisleno je i bizarno da u osmoj godini festivala i kojem-već-mjesecu fiskalizacije postoje ovakvi problemi i zatrpane društvene mreže pokazuju da publika neće i ne bude trpila ovakve podbačaje.

Na festival sam stigao taman da uhvatim iskonski rock’n’roll australskih Airbournea, bend kojeg bi inače proglasio AC/DC cover-bandom i ostavio sve na tome, no nabrijana ekipa je zanemarila mali broj posjetitelja i dnevni termin da bi razvalila svoj kutak Jaruna. Okupljeni su uživali su zabavnoj atmosferi i pripremili mišiće na večernji crescendo kuma punka, iako mi je Airbourneova glazba previše generička da bi bila relevantna za išta drugo osim ljetnih festivala.

Na world pozornici bile su simpatične Britanke Stealing Sheep koje su okupile pristojan broj zainteresirane publike koja se malo nakon 21h preselila na glavnu livadu, očekujući Bloc Party. Ne bi bilo pošteno reći da su bili loši ili dosadni, no pretjerao bih ako bi rekao da je nastup bio puno više od školskog odrađivanja. Publika je mlako reagirala na sve osim uspješnica “Banquet”, “Positive Tension” i “One More Chance” , dok me “Helicopter” podsjetio na prošlogodišnji Mando Diao kada je do euforije došlo tek na početne taktove njihovog najvećeg hita.

Frontman Kele Okereke veći dio nastupa nije se ni pomaknuo, no vrlo efektan svjetlosni show, mini prerada Rihannine “We Found Love” i izvedba neizdane “Ratched” podigli su raspoloženje benda za kojeg sumnjam da ćemo više imati priliku vidjeti.

Ne želim govoriti o davanju lekcije mlađima ili o nevjerojatnoj povijesti i utjecaju kojeg je Iggy Pop imao, čovjek i njegovi The Stooges su legende. Unatoč godinama i repertoaru imali smo što za vidjeti. Nastup je bio ispunjen punk klasicima, a uvod od “Raw Power” i “Gimme Shelter”, kasnije nastavljen s “I Got a Right” i “Search and Destroy” stvorio je energičnu masu koja je svaku Iggyevu riječ uzimala kao električni šok koji ih tjera da skaču, plešu, guraju se i vrište.

2007. sam bio gluplji i mlađi pa sam uspio slomiti nogu na “I Wanna Be Your Dog” no u masovnom pogu to se lako moglo dogoditi i ove godine. Grmljavina s pozornice, Iggyevo razvlačenje na mikrofonu i infuzija saksofona gdje god se stigne izbrisala je svaku pomisao na reprize, staro željezo ili penziju – Iggy, Scott, Steve, James i genijalan Mike za basom pružili su sve što želimo od rock festivala.

Uz stare hitove i par stvari s novog albuma sve je zaokruženo s plesnjakom na rock klasik “Louie Louie”. Euforiju je malo smanjio incident za vrijeme “Fun House” kada se već tradicionalno na pozornicu puštaju fanovi, no na kraju pjesme rulja je Iggya obgrlila dovoljno da je završio na podu i bio iznesen s pozornice. Nastavio je nastup, no šteta je već bila učinjena i atmosfera malo rashlađena.

Posljednje nastupe večeri prije zabave na DJ setovima imali su pulsko-zagrebački Radio Aktiv, zabavna i energična skupina kojoj bi mogao prognozirati svjetlu budućnost, no ona je već ovdje – nastupi poput jučerašnjeg samo pokazuju koliko dobro odgovaraju ovakvim festivalskim okruženjima, iako bi na noge podigli i starački dom ako treba. Svakog koga oni nisu stigli rasplesati uspjeli su B and the Bops svojom kombinacijom rockabillya i surf-rocka u ‘Tko to tamo pjeva’ šatoru.

Hvalimo dodatne sadržaje i zabavne sitnice, no nulti dan festivala otkrio je mnoge rupe i propuste u organizacija. Od nesretnih blagajni do nedostatka informativnih letaka. Glazba je srećom nadišla sve druge nedaće.