Nakon nedavnog gostovanja legendarnog Femi Kuti, Multikultura je dovela u Zagreb još jednu afričku koncertnu atrakciju, ovaj put iz Malija – Tinariwen. Bivši tuareški borci za slobodu sviraju ‘Desert Blues’, jedinstvenu kombinaciju tradicionalnih tuareških melodija, rocka i bluesa.
Iako sviraju od davne 1982. godine, popularnost među world music fanovima im raste od 2001. godine, kada su nastupili na Le Festival au Désert (Festivalu pustinje), u jednoj od regija Sahare.
Albumom “Amassakoul” (Putnik) iz 2004. godine kreću na europsku i američku turneju, te 2005. dobivaju prestižnu BBC World Music nagradu za jedan od 50 esencijalnih albuma Afrike svih vremena. Na aktualnom albumu “Aman Iman” (Voda je život), Tinariwen ostaju vjerni svom tradicionalnom glazbenom izričaju, i tematici podneblja iz kojeg dolaze, za koje se i dalje bore na drugoj fronti.
Prije koncerta u Aquariusu, Tinariwen je odsvirao set na krovu Stojedinice u popodnevnim satima, dajući uvid u ono što nas čeka. Nekoliko minuta prije 22 sata, na pozornicu Aquariusa izlazi usamljeni frontman Ibrahim, pomalo bojažljivo počinje s prvom pjesmom. Nakon prvog pljeska, na pozornici mu se pridružuju ostali članovi benda u svoj svojoj raskoši tradicionalnih pustinjskih nošnji. 
Bilo je očito da Tinariwen nije očekivao nešto ovakvo, prepun klub i publiku koja skladno reagira na svaki njihov pokret. Poslije početne zbunjenosti, atmosfera postaje sve opuštenija.
Postoji nešto plemenito i uzvišeno u njihovoj glazbi, jak osjećaj zajedništva koji se prenio na publiku. Nakon samo pola sata koncerta publika pada u delirij. Kemija je potpuna. Svi su pljeskali u taktovima bubnja, posebno oduševljenje je izazvao tuareški bojni poklič jedinog ženskog člana sastava, u kojem se prema riječima samog Abdallaha članovi konstantno izmjenjuju, tako da ih je nekad 6 a nekad preko 10.
Poslije skoro dva sata sviranja, plesanja, klicanja, Tinariwen po prvi puta napušta pozornicu, no ne zadugo. Uslijedila su tri raspojasana bisa, nakon kojih su tuareški pobunjenici ostavili zagrebačku publiku još uvijek žednu.
Ne morate poznavati njihovu glazbu da biste u njoj uživali. Definitivno zvuče bolje uživo nego na CD-ima, kojima nedostaje bogatstvo zvuka, pogotvo u usporedbi s nastupom koji smo imali priliku doživjeti (što nažalost nije slučaj s većinom glazbenika koji nam znaju razbiti neke iluzije svojim nastupima).
Oduševljen zagrebačkom publikom, Ibrahim se zahvalio na francuskom, te poručio: “You’re welcome to the desert”.
izvještava: Viktor Nenadić
foto: Iva
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
