Za zatvaranje 19. Proljetne revije jazza organizatori su nam priredili dva domaća sastava. Prvi od njih bio je Denis Razz Quartet, kvartet koji okuplja ponajbolje glazbenike s područja Kvarnera.
Denis Razumović je već poznato ime na hrvatskoj jazz sceni, baš je na Proljetnoj reviji jazza još davne 1992. osvojio prvu nagradu Prvi jazz pljesak. Otad pa nadalje redovito djeluje na hrvatskoj jazz sceni, pa tako 2003. osvaja nagradu Status kao najbolji alt saksofonist, a 2007. izdaje svoj prvi album “In Umbra“. Trenutno mu je u pripremi i drugi nosač zvuka.
Denis Razz Quartet izašao je na pozornicu i započeo s predstavljanjem svojih ideja i materijala. Osim Denisa Razumovića na alto saksofonu, kvartet sačinjavaju i Spartaco Črnjarić na gitari, Damjan Grbac na kontrabasu i Tonči Grabušić na bubnjevima. 
I odmah u prvoj skladbi imali smo priliku vidjeti bravuroznost svih članova. Otvorili su s autorskom skladbom Denisa Razza pod nazivom “Razz Rhythm“, bebop skladbom s prvog CD-a u kojoj se izmjenjuju solo dionice na svim instrumentima. Glazbenici su se lagano predstavili publici, skladba je sjajan izbor za uvod u koncert.
Druga skladba vodi nas na Karibe s calypso zvucima. Tijekom izvođenja glavne teme tako su dobro pogodili taj calypso zvuk, da sam jedino žalio što nedostaje još jedan glazbenik da odsvira marimbu (iako takvog vjerojatno nije uopće lako pronaći). Također, interesantan detalj je bio izmjena kratkih brzih solo dionica u krug: bubnjarska, pa saksofonska, pa gitarska. Tek ovdje pokazuje se kako unatoč individualnoj improvizacijskoj vještini ovi glazbenici sjajno funkcioniraju i kao cjelina i sjajno prilagođavaju ideje jedni drugima u realnom vremenu i na licu mjesta.
Treća skladba koju je sastav izveo zove se “Reconfirmation of the French“. Skladba je pisana inspirirana skladbom slavnog Charliea Parkera “Confirmation”. Jako je ambiciozno od bilo kojeg saksofonista obrađivati i nadograđivati skladbe saksofonskih velikana poput slavnoga Birda, ali moram reći da je u izvedbi Denisa Razza ova skladba zvučala sjajno i predstavila ga kao zrelog i kompletnog saksofonista.
Do kraja su se još redale autorske sladbe poput “For Believers” ili “Mr. Punkman” sa sjajnim uvodnim solom na bubnjevima i odličnim solom na kontrabasu kojeg je postepeno gradio Damjan Grbac na basu tako da je od običnog repetitivnog riffa gradacijom prerastao u sjajan prikaz šarolikih ideja i vještine.
Za kraj zagrebačka publika (koje te večeri nije bilo baš mnogo) pohvalila je ovaj sastav pozivom na bis, na koji su se muzičari rado odazvali. A osim još jedne lijepe skladbe na bisu, Denis Razz je iznenadio sve prisutne kada potpuno neočekivano prišao mikrofonu i otpočeo scat improvizaciju. Dodamo li šok koji je ovo izazvalo kod publike kvaliteti izvedbe, pljesak koji je izvedba izazvala je jasan.
Sve u svemu – lijepo. Denis Razz ima sjajne autorske sposobnosti i sjajne ideje koje je sposoban jasno prenijeti publici, istovremeno gradeći improvizirane pasuse oko njih. Također, svi članovi su željni improvizacije i spremni za prenošenje svojih emocija publici i na pozornici se savršeno vidi da u tome uživaju. Ali, kao da članovi jako dobro znaju koliko mogu i da ne idu preko toga. Bar ne na nastupu.
A bilo bi mi jako interesantno vidjeti što se događa kada malo ‘polude’ i ‘podivljaju’, tako da bih rado prisustvovao nekoj probi ovog kvarteta, daleko od očiju i ušiju javnosti. Jer lako moguće da Denis Razz ima još mnogo za pokazati.
Ali, moram reći da je bilo odlično. Istina je da članovi sastava znaju koliko mogu i disciplinirano se drže unutar tih okvira, ali to sve zajedno zvuči kao sjajan uigran jazz bend. I baš sam tražio riječi kako to najbolje pohvaliti kada se nakon koncerta popeo umjetnički direktor Antun Tomislav Šaban, zamolio za još jedan pljesak i pohvalio kvartet riječima ‘da ih se nijedan svjetski jazz festival ne bi posramio’.
foto: Tomislav Capan
