Drugog dana Međunarodnih dana jazza program je bio domaći, proslavljena je 50. obljetnica djelovanja Zagreb Jazz Quarteta i 75. rođendan Davora Kajfeša, pijanista istog sastava. U ležernoj atmosferi, uz poneke goste, obilježena su ova dva velika jubileja.
Prvi dio koncerta pripao je pijanistu i skladatelju Davoru Kajfešu koji je solo nastupom na klaviru, u nekoliko skladbi, te dijelom koncerta uz gosta Marija Mavrina na bas gitari prošao dio svojeg repertoara. Prisjetio se svoje glazbene povijesti, ali i povijesti Zagrebačkog jazz kvarteta, kao i skladatelja Miljenka Prohaske koji je bio prisutan u publici i pozdravljen bučnim aplauzom publike u dvorani.
Drugi dio koncerta počeo je video reprodukcijom nastupa Zagreb Jazz Quarteta s proslave njihove 25. obljetnice djelovanja iz Gavelle 1984. godine i izvedbom Prohaskine “Intime“. Zatim su nekoliko rečenica o utjecaju ovog sastava na jazz glazbu u bivšoj državi, ali i njihovim dosezima izvan njenih granica, progovorili muzikolog akademik Nikša Gligo i jazz novinar Davor Hrvoj.
Gligo se prisjetio vremena kad je jazz doživljavan kao zabavna glazba i, u svojim žudnjama da postane dio kulture kao ‘ozbiljna’ glazba, ne baš naklonjeno prihvaćana od strane struktura tadašnje države, studentskih događanja na muzičkom salonu SC-a, prvih biennala na kojima se između ostalih pojavljivao i Zagreb Jazz Quartet, kao i mnogo ‘zapaljivije’ studentske populacije krajem šezdesetih godina, u odnosu na ovu današnju. Davor Hrvoj se iz današnje perspektive osvrnuo na ponovna izdanja albuma koje je Boško Petrović uspio objaviti, kao i neke pronađene live snimke koje se možda u budućnosti pojave u obliku nekog novog albuma.
I konačno, zasvirali su nam i članovi Zagreb Jazz Quarteta uživo – Silvije Glojnarić na bubnjevima, Mario Mavrin na bas gitari, Davor Kajfeš na klaviru i Boško Petrović na vibrafonu. Kao gosti su im se uskoro pridružili i gitarist Primož Grašič, kao današnji član ostatka jazz kvarteta (kako je Boško pri kraju koncerta predstavio Mavrina, Grašića i sebe u trio izvedbi – ‘ovo je današnji Zagreb Jazz Quartet, nas sva trojica’), te Zagrebački gudački kvartet koji im se pridružio u nekoliko izvedbi.
Okupljenima u dvorani Lisinski, onima starije generacije, ovaj nastup probudio je sjećanja na jedna druga vremena, vremena kada su Zagreb i Hrvatska po prvi puta imali autohtoni jazz sastav koji je uspio ostati zapažen i u svjetskim razmjerima. Nama mladima dao je tek uvid u događanja u danima kad još nismo niti bili rođeni, kroz jednu, možda i previše, decentnu proslavu iz koje slučajni promatrač ne bi nikako mogao zaključiti da je riječ o ovako velikom jubileju.
