U malom pitoresknom gradiću Svetvinčentu 29. srpnja započela je završna večer 1. Castle Blues Festivala na kojem su nastupili Peaches Staten Band, Corey Harris, Sugar Blue Band & Soulness. Autentičan prostor kaštela Grimani ubrzo je bio ispunjen s petstotinjak poklonika
blues zvuka starijih generacija.
Uz manje poteškoće s razglasom svirku je započeo Peaches Staten Band predvođen osebujnim glasom i energijom afroameričke pjevačice koju današnji kritičari, unatoč kratkoj karijeri, smatraju predvodnicom i najboljim vokalom nove čikaške blues scene.
Njihov talijanski gitarist Nick Becattini odličnom tehnikom sviranja dao je naslutiti da ova večer nije ekskluzivno rezervirana za zvuke usne harmonike.
Repertoar bi se mogao okarakterizirati kao funky ili ‘plesni’ blues, a osim nekolicine vlastitih pjesama, izveli su klasike blues glazbe (“Red Beans & Rice” i sl.). Unatoč nastojanjima benda da raspleše prisutne, publika je ostala ‘rezervirana’.
Nastup Coreyja Harrisa, virtuoznog solista akustične gitare (op.a. za vrijeme nastupa puknutu žicu zamjenio je i uštimao za oko 90 sekundi ??!) s obujmom i jačinom glasa kojeg se ne bi posramio ni vrhunski operni pjevač, iznenedio je prisutnu publiku. Mješavina tonova akustične gitare i spektakularnog (iskonskog) blues glasa stvorila je spiritualan zvuk. Dakle, čisti (100%) hedonizam za glazbene sladokusce.
Sugar Blue Band & Soulness započeo je nastup odličnom svirkom, ali bez velikog virtuoza usne harmonike… Sugar Blue zasvirao je usnu harmoniku među publikom uživajući u prisnom odnosu s prisutnim posjetiteljima. Intenzivan zvuk usne harmonike i neizmjerno senzibilan odnos Sugar Bluea i publike oduševio je i rasplesao sve prisutne (i one ‘najtvrdokornije’).
Svirka je trajala oko sat i pol, a na repertoaru su bili brojni hitovi (“Miss You“, “Little Red Rooster“, “One More Mile To Go“…). Virtuozna tehnika, savršen senzibilitet ili ‘ono nešto’ neopipljivo što krasi samo vrhunske glazbenike stvorilo je zvuk koji se doslovce ‘razlijevao’ prostorom.
Pred kraj nastupa Sugar Blue ponovno je zasvirao među, sad već diliričnom, publikom te grandioznom solažom završio koncert. Uspostavljanje prisnog odnosa s publikom rezultiralo je gromoglasnim pljeskom koji je odzvanjao nevjerojatnih dvadesetak minuta nakon što je odsviran zadnji ton.
Sve pohvale organizatorima i, nadasve, izvođačima koji su najzagriženijim poklonicima bluesa i ostalim posjetiteljima omogućili čudesnu glazbenu večer pod zvijezdama.
Izvještava: Zrinka Plantić
