Buka, janjetina i marihuana – Drugi dan Terraneo festivala

Ako je prvi dan festivala rušio rekorde posjećenosti zbog svog masivnog pristupa, drugi je bio dašak Terranea kakav je bio nekada, prije potrebe da bude festival za sve.

Unatoč jazu između veće Terra i manje Aqua pozornice raspored je bio
solidno popunjen i bez praznog hoda, s dobrim rasponom većih bendova,
domaćih zabavljača i manje razvikanih bisera poput onog s kojim sam
započeo dan.

Bosnian Rainbows novi je bend legendarnog Omara Rodrigueza-Lopeza poznatijeg po angazmanu u At the Drive In i The Mars Volta, a tradiciju bučnih gitara nastavlja i s ovim bendom. Nastup je privukao solidan broj posjetitelja ali bolje bi prošao na manjoj pozornici na kojoj bi glas pjevačice Teri bolje odzvanjao. Kombinacija gitarističke buke, ženskog vokala i syntha na kraju zvuči kao predivan eksperimentalni rock stvoren od elektronike, art rocka i punk energije. Nastup i bend koji je Terraneo zaslužio.

Zabavne domaće Punčke nisu se previše zabrinjavale sa žanrovskim smjernicama i ako je generalni indie zvuk odgovarao opuštenoj atmosferi, pjevačica i gitaristica se u nekoliko trenutaka našla u rockerskom transu, svirajući riffove kakve bi naslijepo povezali s mačo muškim bendovima.

Gang of Four nisam imao priliku ranije gledati uživo tako da mi je nastup bio malo iznenađenje. Vrlo energičan nastup koji je uključivao uništavanje mikrovalne pećnice na pozornici. Iako studijski zvuče odmjereno i umjereno, na Terra pozornici su bili energični, glasni i u trenucima divlji. Političke teme i dalje su poanta svake pjesme no nisu same sebi svrha i engleski punkeri pokazali su se svježim kao i prije nekoliko desetljeća.

Američki ‘Meksikanci’ Calexico dobro su nam poznati gosti i jučerašnji nastup nije odskakao od njihove autentične kombinacije raznih ćanrova s velikim utjecajem meksičke glazbe. Zabavni i primjereno posjećeni, ipak su mi bili manje zanimljivi od Duncana Sheika koji je solidno popunio manju pozornicu. Vrhunac svoje karijere doživio je dovoljno davno da nije predstavljao posebno uzbudljivu stavku u rasporedu tako da je više odgovarao za usputno slušanje, kao jedan od onih izvođača čija je glazba primjereno neobavezna i uhu prihvatljiva – za razliku od domaćih izvođača koji su nakon njih zauzeli istu pozornicu.

Ne bih ulazio u analize koliko su Postolar Tripper i Dubioza kolektiv primjereni bendovi za samoprozvani indie festival, no sigurno je da su rasplesali i zabavili sve okupljene, s očitom iznimkom malobrojnih koji su ipak odlučili poslušati irske genijalnce My Bloody Valentine na većoj pozornici.

Dugoočekivani My Bloody Valentine najavljivao se s gromoglasnom turnejom, prijetilo se uništenjem bubnjića i obaveznim nošenjem čepića za uši, no sonični utjecaj na kraju nije bio nasilan koliko se očekivalo. Klišej bi bio drobiti o ‘valovima buke’ i redati pridjeve o seminalnom shoegaze bendu, no između zaglušujuće navale gitara prodirala je predivna melodija koja je okupljene fanove bacala u delirij, a usputne prolaznike u šok.

MBV možda nije tipičan festivalski bend, no malo je mjesta na kojima bi zvučao bolje nego velikoj pozornici. Set-lista je lijepo balansirala “Loveless” i “m b v”, bez padova atmosfere ili energije. Hitovi poput “Only Shallow” bili su dočekani orgazmično, što je dobra indikacija sveukupnog nastupa – oni koji su iz vreće buke uspjeli pronaći dijamante bili su vrlo zadovoljni, oni koji nisu ostali su zbunjeni nasiljem s pozornice. Petominutni kontinuirani feedback gitare na kraju nastupa nije pomogao u tom dojmu.

Takav pristup dobro se vidio na posjećenosti koja je jučer bila vrlo manja nego dan ranije, a abrazivni bendovi poput My Bloody Valentinea nisu došli do publike koju su zaslužili.

Eklektični Pinkunoizu bili su zabavni, a Rob Garza iz Thievery Corporationa pripremio je plesni podij, no njemački ćelavac iza orgulja s originalnim pristupom i nula pretencioznosti stvorio atmosferu koju bi i veći bendovi pozeljeli. Prerade Mambo Kurta varirale su od ‘tradicionalne polke’ “Smells Like Teen Spirit” do ‘ska hita’ “Highway to Hell”. Zabavan i smiješan, vrlo je dobro popunio ranojutarnji termin i takva neobavezna zabava više je odgovarala od Garzinog housea.

Između gitarističke buke My Bloody Valentinea i nikad važnijeg bunta Gang of Four, publika je mahom išla linijom manjeg otpora i odabrala ‘janjetinu’ lokalnih Postolara i ‘marihuanu’ bosanske Dubioze. Iako je line-up primjereniji festivalu koji Terraneo želi biti, posjećenost je poprilično pala s nedostatkom benda koji bi okupio širi raspon ljudi. Nije bilo prazno, no uspjeh The Prodigya se ne može samo tako ponoviti.