Branimir Norac alternativnoj sceni će možda biti poznatiji kao ‘onaj lik iz Klinike Denisa Kataneca’, štreberskim pojedincima koji vole kopat’ po bespućima Youtubea kao pokretač simpatičnog projekta Nebo Roza, a ekipi s Muzičke akademije primarno kao klarinetista, naknadno kao kompozitor i multiinstrumemtalist, a finalno kao zaljubljenik u igranje s različitim glazbenim stilovima zbog čega se u njegovom radu mogu čuti utjecaji minimalizma, elektroničke, ambijentalne, folklorne ali i pop glazbe. Sinoć je tu igru predstavio koncertom nazvanim Otvoriti krletku u MM centru.
Naziv koncerta nadovezuje se na kompoziciju “Krletka za proljeće”, koju je Norac točno tri godine prije sinoćnjeg koncerta napisao uglazbljujući svoje dnevničke zapise. Osim što ovaj projekt ujedinjuje klavir, klarinet, ambijentalnu glazbu i improvizaciju, on se oslanja i na jedan lingvistički proces o kojem ću malo podrobnije u nastavku teksta.
U ovom razdoblju teško je napisati recenziju albuma ili izvještaj s koncerta bez povezivanja istog s globalnom pandemijom, ali je neizbježno: od pamtivijeka se umjetnička djela promatraju u kontekstu vremena u kojem su nastala. Stoga ne mogu a da ne komentiram da sam naziv koncerta “Otvoriti krletku” može simbolizirati ‘zaključane’ glazbenike koji se žele osloboditi i svirati pred publikom koja im daje reakciju. Na kraju krajeva, naslov i je inspiriran otvarenjem, gledanjem stvari novim očima i početkom proljeća koje više od bilo kojeg drugog godišnjeg doba znači rađanje i svježi početak. O kojojgod simbolici bila riječ, i meni je bio doživljaj nakon mjeseci jednog velikog ničega konačno otići na koncert.
Kao što sam rekla, Branimir je koncert u MM-u otvorio upravo stavcima koji su zapisani na te dane prije tri godine te je teme “Krletke” iskoristio kao polazišnu točku putovanja građenog od prethodno zapisanih kompozicija za klavir i klarinet isprepletenih s novom, improviziranom glazbom. Branimiru je ovo bio prvi put da je vlastite kompozicije izveo pred publikom – nervozu je najviše stvarao klavir, za kojeg je napomenuo da ne prestaje izazivati komplekse i profesionalnim pijanistima.
Koncert je započeo ambijentalnom kompozicijom “Krletka za proljeće”, odnosno prvim od sedam stavaka te skladbe. U početku izvještaja rekla sam da se koncert oslanjao i na jedan lingvistički proces – riječ je o ovom zapisu. Naime, Norac je latinično pismo dnevničkih zapisa prebacio u brajevo, a zatim uglazbio točkice brajeva pisma kako bi se od jezičnog značenja dobilo glazbeno. Netko će se možda iznenaditi bizarnim potezom i zapitati ‘što je pjesnik htio reć’, ali ako je ikad postojalo vrijeme koje se može nazvati bizarnim za jednog glazbenika, to je posljednjih godinu dana. Branimir je na ovaj način pokušao sačuvati doživljaj jednog osobnog perioda, konzervirati ga u kapsulu umjetnosti, a rezultat je jedan performans izrazito lirične naravi.
View this post on Instagram
U nastavku jednosatnog koncerta odsvirao je još tri komada za klarinet: po saznanjima koja sam dobila od osobe upoznatije s posebnim tehnikama disanja i puhanja puhaćih instrumenata, ovdje se iskazao impresivnom i itekako zahtjevnom tehnikom cirkularnog disanja. Prije nego što je koncert završio kompozicijom za klavir od tri stavka, Brane je s nama podijelio par riječi:
“Ovaj koncert se trebao dogoditi prije godinu dana, ali svašta se dogodilo u međuvremenu. Nekako me ova godina prisila da prihvatim te neke svoje ranjivosti i slabosti, ova glazba mi daje mi mogućnost da to iskomuniciram – nadam se da sam nešto iskomunicirao večeras.”
View this post on Instagram
Rekla bih da su Branimirove nade ispunjene. Solo koncert u tami malog MM centra uspješno je iskomunicirao sve ono što smo osjećali u posljednjih godinu dana: izolaciju, nepovezanost i sve popratne sentimente. Norac je jednostavno i bez trunke pretencioznosti otvorio krletku i neobičnim projektom iskomunicirao našim nakupljenim emocijama i problemima da je vrijeme da izađu van – ipak je počelo proljeće.
