Biffy fuckin’ Clyro rasturio Šišku

Točno u 21 sat svjetla u kinu Šiška ugasila su se, a dvoranom se zaorio oduševljen urlik obožavatelja koji su tako dugo čekali premijerni slovenski nastup vjerojatno najboljeg live benda današnjice.

Frontmen Simon Neil i braća Ben i James Johnston na bubnju i basu nadovezali su se na taj urlik povikavši “We are the wolves!” na samom uvodu njihovog aktualnog hit singla “Wolves Of Winter“.

Nakon toga slijedi nekoliko furioznih minuta koji publiku ekspresno bacaju u trans te se već tijekom druge stvari, starim fanovima dobro poznate “Living Is A Problem Because Everything Dies” moglo vidjeti da će to biti jedna nezaboravna večer.

Brutalni tempo koji je Biffy Clyro od samog početka koncerta nametnuo publika je prihvatila objeručke i dovela atmosferu do razine koja se rijetko viđa na ovim prostorima, uzevši u obzir da je slovenskoj i hrvatskoj publici (koje je jučer također bilo u pristojnom broju) potrebno uistinu nešto posebno da se potpuno razuzda… a nešto posebno su i dobili od iskrenih, nepatvorenih momaka iz Kilmarocka koji su, kako se to nogometnim žargonom kaže, ostavili srce na terenu.

Set-lista sastavljena od dvadesetak pjesama donijela je neke od omiljenih himni s albuma “Only Revolutions” i “Opposites”. Tako je u prvom dijelu koncerta “Biblical” ukrala show, dok su središnjim dijelom dominirale vrtoglave promjene ritma u “Victory Over The Sun“, zatim “Bubbles” sa svojim žestokim gitarističkim završetkom i “Black Chandelier“, čiji su zarazni refren obožavatelji pjevali u zboru.

Krasan intermezzo nastupio je za vrijeme Simonove akustične izvedbe pjesme “God&Satan” s albuma “Puzzle”, koji je bendu i priskrbio prvi značajniji komercijalni uspjeh.

I dok se između pjesama publikom orio prepoznatljiv povik “Mon the Biff“, a momci na pozornici uzvraćali smiješkom i potvrdnim kimanjem koncert je polako klizio prema svom vrhuncu koji je nastupio nakon korektno izvedene, no u ovaj žestoki tempo pomalo zalutale pjesme “Spanish Radio” te nove, još nedovoljno prepoznatljive “On A Bang”.

Ipak, tada na scenu nastupa perfektno izveden mega hit “Mountains” koji prati možda i najbolja pjesma s prethodnog albuma, pod nazivom “Different People”. Biffy Clyro na bis se vraća sa stilom, svojim najuspješnijim singlom “Many Of Horror“. Emotivni naboj koji se u tom trenutku osjećao u dvorani razlog je zašto se ovaj bend mora vidjeti uživo i krunski dokaz kako su slušanje neke pjesme kod kuće i na koncertu dvije različite dimenzije.

Od ljubljanske publike kojoj su nebrojeno puta zahvalili tijekom 90 minuta svog nastupa članovi benda oprostili su se uz “Stingin’ Belle“, na kojoj su gitarski rifovi sjajno zamijenili zvuk gajdi prisutan na studijskoj verziji.

“We are Biffy fuckin’ Clyro… and we’ll always be Biffy fuckin’ Clyro” zaderao se Simon Neil pri samom kraju koncerta, želeći poručiti: “Ludi smo, neobuzdani i prokleto dobri. Nema šanse da se mijenjamo“.

Sve dok nam pružaju ovakve vrhunske rock događaje, zapravo ne postoji ni jedan valjani razlog da se ovaj trojac mijenja.