Tkogod se pronašao sinoć u KSET-u, možda će reći isto što i ja, a to je da je u posljednjem mjesecu 2021. doživio koncert po kojem će pamtiti godinu. Uživljen, šarmantan, nadasve ozbiljan, ali i luckast kanadski glazbenik Ben Caplan vratio se u Zagreb da u maniri prethodnih trubadura kao što su Dylan ili Cohen natjera KSET da mu jede iz ruke. Njegova muzika inspirirana je narodnom židovskom i istočnoeuropskom glazbom i soulom što koncert uživo čini prilično unikatnim iskustvom. Ovog puta došao je bez benda The Casual Smokers, no s obzirom na to da ima karizmu kakvu nekad festivalski lineup nema sve skupa, to se itekako nadoknadilo.
View this post on Instagram
Sve dok nije otvorio usta, Ben je ostavljao dojam još jednog povučenog bradonje koji pije pivu za dobro jutro. To se promijenilo čim je došlo vrijeme za svirku. Od početka do kraja nije prestao zavoditi publiku – ili prodornim baritonom i veselom folk glazbom upraćenom divljanjem na klavijaturama, ili pružanjem glazbenog i duhovnog zadovoljstva uz dobru, staru gitaru koje danas ne prevelik broj umjetnika može ostvariti uživo.
Ben je navratio u KSET u sklopu svoje istočno-europske turneje, kojom promovira svoj posljednji album “Old Stock” (ne računamo li nove verzije pjesama u albumu iz 2021. “recollection: reimagined”). U spomenutom albumu Ben istražuje teme migracije, gubitka, tame, ljubavi, seksualnosti i Boga, što se prenijelo i u koncertu – što u vidu pjesama, što u vidu povezanih anegdota koje su publiku dovodile do suza – onih tužnih i onih radosnih. Pjesme su originalno napisane za mjuzikl “Old Stock: A Refugee Love Story” zbog čega ima smisla kazati da je koncert na momente zvučao kao soundtrack kakvog kazališnog komada – posebice na “Truth Doesn’t Live in a Book”.
Osim posljednjeg albuma, Ben je dao dobar sukus svog zvuka najpopularnijim numerama kao što su “Down To The River“, “Birds With Broken Wings“, “Night Like Tonight“, “Beautiful“, “40 Days And 40 Nights” i “I Got Me A Woman“. Btw, posljednje dvije pjesme publika je pjevala oduševljeno i neopterećeno onako kako od davnih dana nisam čula i bila je čista uživancija svjedočiti tome.
View this post on Instagram
Kao što sam ranije rekla, koncert nije prošao bez duhovitih priča iz Caplanova života: počelo je s onom kako ga nekad obitelj i prijatelji savjetuju da se odmori od vječnih turneja, na što je njegov odgovor uvijek – “fuck you”. Vjerujem da se na ovo slatko nasmijao svaki glazbenik koji se sinoć pronašao u publici. Kao uvod u pjesmu “Belly Of The Worm” Ben je rekao da kad bi birao između besmrtnosti i života nakon smrti da bi uvijek izabrao da ga – pojedu crvi. Jer, jebiga, to je puno bolja varijanta od one u kojoj si osuđen na neugodne obiteljske ručkove za vijeke vjekova.
Nakon što ga je publika izmaltretirala za bis, naš Kanađanin je šaljivo komentirao kako je “bavljenje muzikom jedini posao u kojem, ako si dovoljno dobar, trebaš biti još bolji” jer ako odradiš fenomenalan koncert – moraš se vratit’ na bis i još jednom nadmašiti sam sebe. Mada – rekla bih da mu to nije problem.
Dok sam uživala u posljednjim minutama koncerta kakvog zaista predugo nisam imala priliku iskusiti, razmišljala sam o pojedincima s domaće glazbene scene. Nazivaju se autentičnima, a full time job im je prodavanje duše radi promoviranja brendiranih krpica na aplikacijama ala About You. I da, usputno izbacuju pjesme pune metafora za koje bi i osnovnoškolci prokužili da su isprazne brljotine. Sjetim se takvih i pomislim kako je jedino ispred mene – pravi primjer autentičnosti. Autentičnost je sposobnost da dođeš s jednog kraja svijeta u mali hrvatski studentski klub te uspiješ nasmijati, ganuti i dotaknuti publiku na načine koje mi je teško iti sročiti. To je Ben Caplan i to su – karizma i talent koji se ne daju odglumiti. Za slučaj da ste zaboravili kako zvuči muzika bez ispraznih floskula – topla preporuka za ovog kapetana.
