Jedno od zanimljivijih gostovanja ove godine u Zagrebu jest jučerašnji nastup operne dive Barbare Hendricks u ulozi drugačijoj od one koju obično ima. Miješanje ne samo glazbenih izričaja, već i više ili manje srodnih umjetnosti, danas prolazi možda i više nego prije, pa i nije tako neobičan slučaj vidjeti opernu divu u ulozi blues/jazz pjevačice. Barbara Hendricks jučer nam je pokazala koliko je u tome uspješna.
Otkako je najavljen njen nastup, pokazan je priličan interes pa je tako i Lisinski bio popunjen, bez obzira na relativno visoke cijene ulaznica, što samo pokazuje kako je zagrebačka publika željna nastupa velikih svjetskih glazbenih imena i kako je stiglo vrijeme kad je za svoje kulturno uzdizanje spremna izdvojiti i priličnu količinu krznenih životinjica ako vjeruje će za to dobiti prvoklasnu predstavu.
Barbara Hendricks svojim glasovnim mogućnostima preduvjet je za upravo takvu, prvoklasnu predstavu, te je samo bilo pitanje kako će se snaći u svijetu jazza i bluesa.
U njenoj pratnji bio je Magnus Lindgren Quartet koji je prvi izašao na pozornicu i samostalno otvorio večer jednom vlastitom skladbom. Pokazalo se u tom dijelu kako je riječ o kvalitetno školovanim glazbenicima, upravo odgovarajućim za ulogu pratnje glazbenoj divi.
Nakon toga na pozornicu Lisinskog došetala je Barbara Hendricks, i srdačno pozdravljena od publike u dvorani, nastup započela poznatom “Lady Sings The Blues” Billie Holiday, čime je najavila kako će otprilike izgledati ova večer. Uz pratnju švedskog sastava u prvom dijelu koncerta izredala je još nekolicinu Billieinih hitova poput “St. Louis Blues“, “God Bless The Child” i “Billie’s Blues” na kojima je pokazala svoje izuzetne glazbene sposobnosti tjerajući trnce kroz tijela svih prisutnih.
Vrhunski sopran ove operne dive davao je jedan nesvakidašnji doživljaj bluesa i jazza. S jedne strane tehnički savršeno otpjevane antologijske pjesme blues i jazz kulture rijetko se imaju prilike čuti, ali s druge strane pretjerano ‘pročišćene’ dolaze u opasnost da zazvuče sterilno u odnosu na originale u kojima se upravo u njihovoj nesavršenosti ističe sva iskrenost i bol koja obilježava blues.
Ipak, Barbara je, bez obzira na tu ‘zamku’, uspjela ostvariti jedan kvalitetan i zanimljiv spoj svog školovanog glasa i glazbe proizašle iz svijeta sasvim običnih ljudi, daleko od takvih glasovnih sposobnosti, te publici podariti blues i jazz prezentiran u jednom novom svjetlu i na jedan drugačiji način koji možda i nije najprikladnije uspoređivati s originalom.
Aranžmani prilagođeni za ovu priliku također su davali i prilike glazbenicima iz pratećeg sastava da pokažu što znaju, pa smo tako imali prilike čuti nekoliko zanimljivih i kvalitetno složenih solo dionica, ali više u europskoj jazz maniri. Iako je riječ o vrhunskim i kvalitetno školovanim glazbenicima, u njihovim se izvedbama osjetilo kako je riječ o Europljanima koji u genima nemaju ono izvorno američko blues i jazz nasljeđe izvornika koje su izvodili.
Nakon otprilike polovice koncerta, došao je red i na nekoliko skladbi Duke Ellingtona koje su bile predviđene kao druga polovica jazz/blues repertoara Barbare Hendricks. Tu je do malo više do izražaja došao i Magnus Lindgren Quartet, obzirom da je u dijelu odabranih skladbi prevladavao instrumentalistički dio, a Barbara je svoj doprinos najviše dala u “Sophisticated Lady“.
Za sami kraj, jedan od vrhunaca je bila izvedba Billieine “Strange Fruit” uz pratnju samo klavira, aranžirana uz jedan izvrstan klavirski solo, te na bisu, odlično odabrana za kraj, jedan od vječnih bisera jazz glazbe – “Summertime“.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
