Rammstein
Da Rammstein ne namjeravaju prestati spaljivati fanove vatrenim nastupima, pokazali su ponovno u ljubljanskoj Areni Stožice.
Ovaj događaj okupio je publiku raznih stilova i godina, pokazujući kako je Rammstein još
uvijek jedna od najvećih koncertnih atrakcija, te kako su postali
naveliko dostupni svima, o čemu bi se, pak, moglo razglabati je li to
pozitivno ili negativno. Za bend sigurno pozitivno. 
Odnos organizatora prema novinarima i
fotografima bio je jako striktan, budući da su novinari ‘bačeni u pozadinu’ i
dodijeljena su im sjedeća mjesta na krajnjim gornjim tribinama.
Unošenje fotoaparata općenito je bilo zabranjeno, a fotografi su dobili
priliku da ovjekovječe ovaj impozantan nastup tek tijekom tri određene
pjesme.
Prije samog nastupa Rammsteina na binu je izašao DJ Joe Letz, član benda Combichrist, koji su već bili predgrupa Rammsteinu na turneji 2010. godine. Letz je puštao elektronske, nabrijane obrade Rammsteinovih pjesama, koje i nisu baš imale smisla pred glavni nastup. Uz to je bio poprilično agresivan, trčeći preko bine i pozivajući tada još malobrojnu publiku na učestalo pokazivanje srednjeg prsta uz još učestalije riječi ‘fuck you’. Vrlo brzo cijeli show publiku je iživcirao, a doletjela mu je pivska čaša. Bilo kako bilo, njegovo ponašanje i ‘nastup’ više su izgledali kao namjerno i dogovoreno provociranje.
U 20:45 sati DJ odlazi, svjetla se gase i slijedi polusatno iščekivanje još jednog Rammsteinovog spektakla. Rammstein izlazi na pozornicu s petnaestak minuta kašnjenja, što bi se možda moglo objasniti još ne do kraja popunjenom Arenom. 
Till Lindeman spušta se s platoa odjeven u ružičastu mekanu bundu, ovog puta s plavom kosom i crvenom šminkom na usnama. Vatrenim pucnjevima počinje pjesma “Ich Tu Dir Weh“, a s njom i euforija publike. Uslijedilo je sat i pol vatre, pirotehnike, eksplozija i scenske kostimografije, koje je nemoguće detaljno opisati u velikim detaljima jer je to definitivno nešto što se treba doživjeti.
Set-lista turneje dobro je sklopljena, a pjesme dobro raspoređene. Budući da je turneja 2010. godine promovirala novi album, a prošlogodišnja se bazirala na starih hitovima, ovogodišnja turneja je dobra i uravnotežena kombinacija starih hitova i manjeg broja novijih hitova.
“Wollt ihr das Bett in Flammen sehen“, druga pjesma, sada stara već osamnaest godina, bila je ispunjena eksplozivnim pucnjevima i vatrometima na bubnjarskim prijelazima. Pozvana da otpjeva dio “Keine Lust?“, publika se nije baš oglasila, te je Till uz odmahivanje rukom preuzeo vodstvo.
Jedan od performansa bio je tijekom “Mein Teil“, kada je bilo simulirano kuhanje uvijek potlačenog klavijaturista Flakea u velikom kotlu, dok ga Till, s krvavom pregačom na sebi i mikrofonom u obliku noža, potpaljuje bacačem plamena. Flake je, dok nije bio ‘mučen’, kao i obično, koncert proveo šečući i trčeći na pokretnoj traci pokraj klavijatura u šljokičavom outfitu. Gitaristi Richard Kruspe i Paul Landers, te basist Oliver Riedel svirku su kao i obično, odradili nepomično, na mjestu, uz tek povremeno marširanje.
Tijekom “Du Riescht So Gut” Till dovlači ogroman spremnik benzina, te držeći baklju u jednoj ruci a spremnik u drugoj, uz zločest izraz lica vidjelo se da će stvari opet postati vatrene. Iz publike je iskočio zapaljeni kaskader koji je poslan na gašenje.
Na “Bück Dich“, koja je započela “Rammstein” uvodom i potpomognuta bacačima plamena smještenim na gitarama, ponovno je ‘nastradao’ klavijaturist Flake, s kojim je Till simulirao doggy style. “Ich Will” i “Du Hast” publika je prihvatila s oduševljenjem, skandirajući s rukama u zraku. Tijekom “Ich Will” konačno se moglo čuti jedino Tillovo obraćanje publici “Ruke gore“, a po završetku pjesme i “Hvala lijepa“.
Svjetla su se još jednom ugasila i nakon jako kratke stanke uslijedio je bis na kojem su odsvirane piano verzija “Mein Herz brennt“, “Sonne“, te “Pussy“. “Sonne” je još jednom donio bacače plamena na pozornicu, a “Pussy” koreografija sadržavala je divovski top falusnog oblika kojeg je zajahao Till, štrcajući pjenu po publici u fan pitu, uz velike količine konfeta koji su se proširili po cijeloj dvorani.
Publika se tek na polovini koncerta maksimalno uključila u koncert, a najstarije, ujedno i najpoznatije pjesme, poput “Du Riescht So Gut”, “Links
2-3-4”, “Du Hast” ili “Ich Will” dobile su najveću podršku.
S glazbene strane, koncert definitivno nije bio bezgrešan: nerazumljiv i iskrivljen Tillov vokal, povremeno nečujne gitare ili pogrešne solaže, te Flakeove klavijature koje ponekad nepotrebno zamijene elemente žive svirke… što se može primijetiti na svakom Rammsteinovom nastupu.
Tijekom “Feuer Frei!” i “Links 2-3-4” je umjesto solaža, iz klavijatura i gitara nekoliko je sekundi dolazio nedefinirani zvuk jako visokih frekvencija koji je mnogima, vjerujem, proparao uši. Fanovi koji su ih već gledali više puta, mogu shvatiti da je nastup postao dijelom generičan, budući da se nakon napetog iščekivanja svake pjesme može shvatiti što će se potom događati na pozornici.
No, Rammstein je Rammstein, koncertna atrakcija suvremenog doba. Nije ih potrebno previše kritički analizirati, jer su odavno izašli izvan granica glazbe i sviđalo se to nekom ili ne, oni su puno više od benda. Vrući i eksplozivan, pomno isplaniran performans kod većine fanova u stanju je glazbene pogreške baciti u drugi plan.
Set-lista:
Ich Tu Dir Weh
Wollt Ihr das Bett in Flammen Sehen?
Keine Lust?
Sehnsucht
Asche zu Asche
Feuer Frei!
Mein Teil
Ohne Dich
Wiener Blut
Du Riechst So Gut
Benzin
Links 2-3-4
Du Hast
Bück Dich
Ich Will
-bis-
Mein Herz Brennt (Piano version)
Sonne
Pussy
Izvještava: Ana Mihanović
