Acid Mothers Temple + The Last Lord Of Atlantis
Srijeda je bila dan za trip do Tvornice. Ili do samih granica svemira i natrag, ovisno koliko ste bili spremni otvoriti um.
Acid Mothers Temple održali su svoju svetkovinu svemirske psihodelije, no prvo su za zagrijavanje The Last Lord of Atlantis – jedan od projekata Nike Potočnjaka iz Seven That Spells – uši publike počastili zasljepljujućim zidom buke, upotpunjene s prezasićenjem prostora dimom iz dimne mašine. Bio je to pravi frikozoidni napad na sva osjetila.
Prvi taktovi japanskih veterana moderne psihodelije, znatno melodičniji i ritmičniji, su nakon toga djelovali kao izranjanje na zrak. Nije da je i njima buka strana. 
Njihove, mahom instrumentalne, kompozicije obično počinju riffom na gitari ili ritmom na bubnjevima za koje se slušateljevo uho može uhvatiti, da bi nas onda povukli na dugačku, vratolomnu vožnju, koja nakon svih bržih i sporijih dionica, klimaksa i antiklimaksa, obično završi tamo gdje je i počela.
Gitara u rukama lidera benda Kawabate Makota pritom djeluje kao mitska neman koju on kroti dok se ona izvija, skače i vrišti, dok Higashi Hiroshi svojom pojavom i svemirskim zvucima koje konstantno proizvodi na klavijaturama i neizostavnom tereminu djeluje kao centralna figura na pozornici.
Hiroshi je za jednu ‘blues’ stvar izvadio i usnu harmoniku, što je drugi gitarist Tabata Mitsuru, odjeven u žensku odjeću i periku iskoristio za urnebesni ‘striptiz’.
Gotovo techno ritmovi završnih stvari hipnotizirali su publiku u trans. Acid Mothers Temple vas odvedu na trip, bez obzira na to što jeste ili niste konzumirali.
Kompletan bend je prije i nakon koncerta usluživao publiku na merchandise štandu. Nakon koncerta su imali pune ruke posla.
Očito zadovoljna publika je iskoristila priliku da se dokopa majice ili nekog od izdanja koji su sa svojim fenomenalnim psihotroničnim likovnim oblikovanjem prava poslastica za frikove i gikove među nama.
