Treće večeri N.O. Jazz Festivala imali smo priliku vidjeti i američki bend Paramount Styles. Bend je nastao kao projekt Scotta McClouda, kojeg smo gledali u Zagrebu u par navrata kao frontmena Girls Against Boys.
Sastav svira nekakvu mješavinu indiea i post rocka, pokušavajući se osloniti na emocije i snagu tekstova, te dinamičke promjene koje bi trebale ostaviti snažan dojam.
Nisam oduševljen. Dapače, razočaran sam. Dosadno, već viđeno… Imali smo priliku vidjeti sto takvih sastava po različitim klubovima u Zagrebu u proteklih par godina. Vokal, tih i nerazumljiv, nije uspijevao nositi koncert. Ako je to propust tonaca, onda su uistinu oštetili bend. 
S druge strane, radi li se o ‘stilu’ pjevanja, potpuno je pogrešan. Naime, publici nisu uspješno prenesene ideje pjesama, njihova atmosfera i tema uopće. A kada pjesme dosta naliče jedna na drugu, kao što je ovdje slučaj, onda tekst ima ulogu onoga što ih odvaja svaku svom smjeru.
Iako efektno, uklapanje violončela u cijelu priču uspjelo je malo popraviti dojam i dati nešto osobnosti bendu, no vrlo se brzo utopilo u sivilo i monotonost na pozornici.
Aranžmani stvari su, kao što je već spomenuto, dosta bazirani i na pažljivim promjenama dinamike (što je i ‘uobičajeno’ za ovakav tip glazbe). No, to nije dovoljno da izvuče koncert, to je (po mom mišljenju) jedan od izražajnih elemenata koji se može upotrijebiti nekoliko puta, a ne bi smjela biti okosnica, kao što je ovdje bio slučaj.
Naime, u svakoj (ili bar većini) skladbi ide početni dio, potom postepeno pojačavanje, pa onda naglo stišavanje, pa par emocionalnih stihova (koji propadaju jer su tihi i nerazumljivi) i onda opet u lagano pojačavanje, nagli obrat i kraj. Možda ne nužno ovim redoslijedom, ali su pjesme dosta na isti kalup, predvidljive i plitke, kao da bend to svira jer to prolazi. To nikako ne volim kod bendova.
Ne mogu reći da je bend loš, sve je bilo jako dobro odsvirano, točno otpjevano, nivoi dobri… Samo su skladbe dosadne, prazne. Kao da su sjeli jedno poslijepodne u studio i snimili album. I sad korektno odrađuju svirke po turneji.
Ne znam točno kako zaključiti, meni je osobno bilo dosadno. Pet minuta nakon koncerta nije mi se u glavi zadržala ni jedna dionica ni jedne pjesme… Bend koji nema što reći.
foto: Matej Grgić
