8. INmusic festival: Iskupljenje na Jarunu

Gorak okus organizacijskih tegoba nultog dana INmusic festivala ‘prvi’ dan je do kraja isprao. Vremenski uvjeti su bili slični, no blagajne su udvostručene i informativni letci isprintani, tako da nas je malo toga odvajalo od uživanja u dobroj glazbi.

Iako sam namjeravao kronološki napisati dojmove o bendovima koje sam slušao, posve je jasno da su Arctic Monkeys apsolutni hit festivala i razlog zašto je jučer bilo više ljudi nego dan ranije.

Prednji redovi su bili zatrpani još dok su NOFX odvozili svoju opremu, a prva pjesma je bila dovoljan okidač da se skupno pjevanje ne zaustavlja do kraja nastupa. Eksplozivni The Stoogesi napravili su odličnu atmosferu i rasplesali mnoštvo, Bloc Party su dodali kapljicu melankolije i indie estetike, no s Monkeysima smo dobili cijeli paket aranžman, od punkerske provale “When the Sun goes Down” do poluakustične “Mardy Bum” skakanje i pjevanje nije bilo ograničeno na ekipu koja laktarila kod same ograde.

Kao da se radi o četvorci iz Liverpoola, a ne Sheffielda, Arctic Monkeysi su napravili prijelaz iz par napušenih dripaca u ozbiljan bend koji naočigled glazbeno raste. Od odijela i uigranosti do ženskih suza i vrištanja, sve to iz male kritičke udaljenosti izgleda kao promašena idolatrija benda koji nam je donio jedan od najboljih albuma prošlog desetljeća, no koliko god bili dobri u tehničkom, liričkom i zabavnom smislu, nisu The Beatlesi našeg vremena.

Drago mi je da se na INmusicu našao bend koji ne samo da je u naponu snage, nego nema namjeru živjeti od stare slave i djevojačkih krikova – ako nitko drugi, Josh Homme će se za to pobrinuti.

Predivna suprotnost uglađenim i fino odjevenim Britancima bili su kalifornijski punkeri NOFX. Njihov punk začinjen s ponekom ska pjesmom ispao je odlično osvježenje jer bend jednostavno nije briga. Nije im važno kakve su kritike, što publika misli i kakav je bio nastup – Fat Mike i El Hefe su po vlastitoj najavi više pričali nego pjevali, a u toj zajebanciji stigli su uvrijediti desetak nacija i religija, zamijeniti Hrvatsku himnu i nazvati publiku Jugoslavenima.

Nisu trollovi u stilu GG Allina ili Anal Cunta, a i glazbeno su daleko bolji i zabavniji tako da su odlično došli kao neobavezno osvježenje za publiku željnu skakanja i poga, ali i smijeha.

Prije njih na istoj pozornici su bili Novosađani Atheist Rap, Zagrebu dobro poznati gosti koji su popunili jučerašnje punk rock slavlje skupa sa Cherkezi United i Mašinkom. Lokalne snage podebljali su Zagrebački stoneri She Loves Pablo koje je bilo nešto teže za uhvatiti zbog preklapanja s Arctic Monkeysima.

Usputni problemi jučer su bili gotovo nevažni, a svi izvođači koje sam uhvatio bili su vrlo dobri. Od headlinera do zabavnog D Elvisa u šatoru, Islanđana Dikte na world pozornici i popratnih kazališnih predstava. Ako ćemo danas doživjeti reprizu jučerašnjeg dana, INmusic se iskupio za tegobe s početka.