Da li postoji netko tko čita ovaj tekst i sluša metal, preciznije thrash metal a da nikada nije čuo za američki bend Exodus?! Prekjučer, 25 godina nakon njihovog prvog live nastupa s Metallicom, stali su pred mnogobrojne fanove s ovog područja…
Da se malo prisjetimo, Exodus je američki thrash metal bend kojeg su davne 1982. u San Franciscu osnovali Kirk Hammett, Tom Hunting, Paul Baloff, Geoff Andrews i Gary Holt. Do danas su kroz bend prošli brojni muzičari, a jedini koji je i dan danas u bendu je gitarist Gary Holt. 
Do sada su izdali 10 albuma, od toga 2 live albuma i jednu kompilaciju. Najveći odjek na današnjoj thrash metal sceni su stvorila zadnja dva albuma – “Tempo Of The Damned” (2004.) i “Shovel Headed Kill Machine” (2005.).
Tako je Exodus, 25 godina nakon osnivanja zasvirao i u našim bližim krajevima, točnije u Studentskom kulturnom centru Beograd, s današnjom postavom: Rob Dukes – vokal (2005.), Gary Holt – gitara (1981.-1992., 1996.-1998., 2001.-), Lee Altus – gitara (2005.), Jack Gibson – bas (1996.-1998., 2001.), Paul Bostaph – bubnjevi (2005.).
Prije samog koncerta, nakratko smo uhvatili Dukesa pri čitanju e-maila i javljanja exodusattack online ekipi. U kratkom razgovoru, otkrio nam je da polako završavaju “Shovel Headed Kill Machine 2006 Tour” te se spremaju za studio. Već su napravili nekoliko sitnica na novom materijalu, te možemo samo reći kako su ‘bolesne’ i ‘vrlo agresivne’, što je dakako i za očekivati od njih. Naglasio je kako je bend u odličnoj formi te kako se turneja odmiče, svakim danom se sve više pune energijom i agresivnošću koju neprestano dijele sa svojim fanovima.
Nešto iza 20h kako je bilo dogovoreno, počela je prodaja ulaznica. 1200 dinara, iliti cca 120 Kn, očito nikome nije bilo teško izdvojiti za ‘thrash metal heroje‘ kako je pisalo na ogromnom plakatu ispred ulaza. Oko 21h se velika sala SKC-a poprilično popunila headbangerima i show je polako počeo s Biomechanicalom kao predgrupom. Dečki su poprilično mladi, te ih većina časopisa i kritičara već sada nakon dva snimka vrlo hvale.
Razglas je pri početku njihovog nastupa još bio neuštiman, pa je recimo vokal bio poprilično loše iskazan. Vrlo progresivnim thrash metalom, svojom živošću i na kraju obradom popularnog “Painkillera” su napunili veliku salu SKC-a i pripremili sve za doček petorice velikana – Exodus.
Nakon što su dečki sišli sa stagea, počelo je uštimavanje opreme koje je već nestrpljivim metalcima potrajalo poprilično dugo. Moram samo napomenuti još da je bilo ljudi sa svih strana (Srbija, Hrvatska, BiH…) i vladala je potpuno prijateljska atmosfera u sali. Nešto iza 22h na stage se popeo i Paul Bostaph, a odmah za njim i ostali članovi benda.
Krenulo se žestoko – “Bounded By Blood“, na što je rulja odmah podivljala i redari su imali pune ruke posla. Nastavilo se hitovima poput “Fabulous Disaster“, “Exodus” ili “Blacklist“. Koliko god publika inzistirala na pjesmi “Toxic Waltz” koju, koliko je meni poznato nisu još odsvirali na ovoj turneji – Rob je to odbijao riječima: “We play what we wanna play, not what you say, motherfuckers“.
Nastavilo se odličnom atmosferom s jednim od hitova s najnovijeg albuma – “Deathamphetamine“, pa “Scar Sprangled Banner“, “And Then There Were None“. Bend je tijekom koncerta odlično komunicirao s publikom, pa je tako Rob inzistirao na kružnom poganju i što većim pražnjenjem agresivnosti u publici, te su stoga i sami redari imali više posla. Na trenutke se činilo da to bend i želi, pogotovo Rob koji nije odustajao, pa je tako došao do jednog od redara i na vrlo malom razmaku od uha započeo “Piranha” na što je već dovoljno divlja publika, podivljala još više.
Nezamislivo, koliko energije je bilo u velikoj sali. Nitko nije stajao negdje sa strane i zvirlao okolo, sve su oči bile uperene u bend. Tu prijateljsku atmosferu su osjetili i članovi Exodusa, pa su tako izašli na još pola sata bisa gdje su odsvirali “44 Magnum Opus“, “War Is My Shephard” i “Shovel Headed Kill Machine“.
Na samom kraju se bend zahvalio publici, pohvalio djevojke u Beogradu, te je dao par humorističnih usporedbi života u Americi i u ovim krajevima. Podijelile su se trzalice, palice, čaše Jack Danielsa i piva, te grupna fotografiranja i selidba u manji prostor gdje je bio službeni Exodusov merchandise.
Rijetko se viđa ovakva komunikacija benda i publike, malo kada bend pozove nekog iz publike da svira s njima, vokal uskoči među rulju i daje im mikrofon da pjevaju… Rob, Gary i Jack su nam obećali da se vidimo nagodinu s promocijom novog albuma, jer kako kažu željni su ovakvih koncerata svakim danom sve više.
Vrlo dobra organizacija, odličan prostor i odabir bendova za jednu ovakvu večer. Ludo i nezaboravno. Čitamo se dogodine…
