Prošlog vikenda (petak i subota, 10. i 11. travnja) održan je 13. Art&Music festival u Puli, tj. ta dva dana su bila rezervirana za glazbeni dio festivala koji ovoga puta nije održan na lokaciji Povijesnog muzeja Istre, već u Boćarskom domu Uljanik na Verudi.
Što se tiče samog festivala, bilo je još nekoliko izmjena. Festival je umjesto dosadašnja tri dana skraćen na dva, a jedna od bitnijih izmjena odnosila se na izbor bendova. Naime, oni nisu bili birani putem natječaja kao što se to radilo ranijih godina, već je svaki član žirija predložio po jedan bend, dok je još jedan bend izabran od strane organizatora.
Sama koncepcija izbora i nije tako loša, budući da su to ipak ljudi koji uglavnom prate scenu, ali uvijek postoji mogućnost da možda nisu čuli neki novi dobar bend, a da ne govorim da postoji velika mogućnost protekcije za određene gradove koji su po tom ključu nekako pretplaćeni na određeni broj bendova. Konačan epilog je bio da je izabrano po dva benda iz Zagreba, Beograda i Rijeke, te po jedan iz Pule i Izole.
Dan prvi, 10.4.
Počelo je nešto iza 21:30, kao što je i najavljeno, a zadaću probijanja leda je dobio riječki Disco-n-action koji je većinu svirke odradio pred nekih desetak ljudi. Disco-n-action svira progresivnu elektroniku, uz koju se na live nastupima može jako puno improvizirati. Napravili su odličan nastup, a dodatnu dimenziju bendu daju perkusije koji se idealno uklapaju u psihodelični zvuk. Prava šteta što publika još nije stigla za vrijeme nastupa.
Nešto više ljudi je odgledalo Meduze, bend iz Zagreba sastavljen od iskusnih muzičara koji sviraju indie rock sa electro primjesama. Solidna svirka koja je prošla bez nekog pretjeranog oduševljenja publike.
Veće oduševljenje publika je doživjela kad je čula prve taktove Multietničke atrakcije, bas/bubanj dvojca iz Beograda. Osman i Demir sviraju drum’n’bass koji najviše podsjeća na Disciplinu kičme. Bez obzira što nisu odradili tonsku probu, momci su napravili vrhunski nastup. Nije ih čak spriječilo ni to što su bili poprilično udaljeni na bini koja im je ipak prevelika.
A onda Tutankhamon Space Machine, pulski bend za koji su sami članovi rekli da sviraju melankolični stoner rock, mada su se često osjetile funky i ska melodije. Nije mi se nimalo svidjelo, a nadam se da to nije najbolje što Pula u ovome trenutku može predstaviti.
Sreća pa je nakon njih nastupao Damir Avdić, te se svima odmah diglo raspoloženje. Dobar dio publike ga je vjerojatno gledao prvi puta, no svi su bili zadivljeni nastupom ovog beskompromisnog hard corera iz Tuzle. Avdić je čovjek koji je neki specijalni virtuoz na gitari, dere sirove riffove koji se naslanjaju na još agresivnije i brutalnije tekstove prepune parola. Bravo majstore.
Avdića na bini mijenja slovenski Laibach, bend radi kojeg je i došla većina publike, naravno svi obučeni u crno. Gledao sam ih nekih pola sata i moram priznati da su mi ovoga puta bili pomalo dosadni. Žao mi je jedino zbog čega publika koja je već kupila karte za Laibach, nije pogledala i ostale bendove.
Dan drugi, 11.4.
Počelo je opet u isto vrijeme i na istu foru, pred praznom dvoranom. Na stage se penje još jedan bas/bubanj dvojac iz Izole, Dance Mamblita. Sviraju energični post punk/noise rock koji vrhunski zvuči uživo, a neodoljivo podsjećaju na prošlogodišnje sudionike Stuttgart Online. Pjevaju na slovenskom, tako da nisam shvatio o čemu pjevaju. Već u startu je bilo jasno da će ozbiljno konkurirati za pobjednike.
Idući bend je bio Davidof Kings, romski orkestar iz Rijeke koji je predložio Mrle iz Let3. Nisu se baš uklapali u koncepciju festivala na kojem sviraju bendovi rockerske orijentacije, ali su svoj posao odradili sasvim solidno.
Iduća je nastupila zagrebačka kantautorica Nina uz pratnju na basu i gitari. Dobila je udarni termin večeri i sjajno ga iskoristila. Imao sam dojam da će proći kao što je lani prošao još jedan kantautor, Ivan Vragolovich, a to je da će teško pobijediti u moru bendova koji idu na energiju.
Svejedno, medijska pažnja joj nikako ne bi trebala naškoditi, a preporučujem vam da je svakako pogledate u nekim manjim, komornijim prostorima na svirkama po Zagrebu.
Zadnji bend večeri je bio Manisent imentalnost iz Beograda. Odlično ime, svirka solidna. Bend se dosta mučio s razglasom jer se gitara od pjevača Tice gotovo uopće nije čula, a i vokal je bio dosta slab. Manisent imentalnost sviraju mješavinu punka i rock’n’rolla, a produkt svega skupa su energične i žestoke svirke.
To je bilo to od natjecateljskog dijela, zatim smo gledali pulski grunge bend Flu, te još jednom fenomenalnog Damira Avdića koji je bio još ubojitiji nego prethodne večeri. Svirao je duže nego večer prije, a u nastupu nam je predstavio i nekoliko novih stvari koji nimalo ne zaostaju za starima. Vadi Damir hitove k’o iz rukava, a u kratkom razgovoru koji sam vodio s njim pred koncert sam saznao da uskoro objavljuje i novu knjigu.
Nakon Avdića smo saznali i ime pobjednika, a to je Multietnička atrakcija iz Beograda. Kao pobjednici su dobili snimanje u trajanju od 60 sati u pulskom studiju Partyzan. Nije to prva nagrada koju su Demir i Osman dobili ove godine. Već su osvojili nagradu tamošnjeg muzičkog portala Popboks.com za najbolji novi bend u protekloj godini.
Nakon proglašenja je uslijedio još jedan odličan svirački performans u izvedbi Let3. Super je vidjeti kako Letovci nakon svih godina još uvijek sviraju s velikim žarom, stoga smo ostali pogledati koncert do kraja.
Na kraju mogu reći da nisam nezadovoljan viđenim, ali mislim da je ipak bolje da se vrati natječaj za sudionike na festivalu jer male sredine ne zaslužuju da budu zapostavljene. Možda baš od tamo dolaze neki novi klinci kao što je npr. nekad iz male Koprivnice došao veliki Overflow…
foto: Ante Piacun
