Wayne Shorter, jedan od najvećih američkih jazz saksofonista, preminuo je jučer u bolnici u Los Angelesu, u dobi od 89 godina.
Shorter je bio član tri velike jazz grupe 20. stoljeća. Prvo Jazz Messengers, predvođeni bubnjarom Artom Blakeyjem, koji je uspostavio stil “hard bop” sredinom stoljeća. Bio je član drugog kvinteta Milesa Davisa do kasnih 1960-ih, te iznimno uspješne fusion grupe Weather Report, osnovane 1970.
Također je tijekom dugog perioda surađivao s Joni Mitchell, pojavljujući se na 10 njezinih albuma, te s glazbenicima kao što su Carlos Santana i Steely Dan. Dobitnik je 11 Grammyja, od kojih je jedan onaj za životno djelo.
Nakon studija i vojske, svirao je s Maynardom Fergusonom prije nego što je angažiran u Jazz Messengersima 1958., svirajući uz Blakeya, Leeja Morgana i Freddieja Hubbarda. Skladao je brojne pjesme za grupu i naposlijetku postao glazbeni direktor, a onda ga je angažirao Miles Davis 1964.
Shorter je bio dio njegova novog kvinteta s Herbiejem Hancockom na klaviru, Ronom Carterom na basu i Tonyjem Williamsom na bubnjevima, ansamblom čija je nedefinirana hijerarhija i slobodno razmišljanje proizvodilo sve zanimljivije albume: “Filles de Kilimanjaro”, “Sorcerer”, “Miles Smiles” i druge. Shorter je doprinio brojnim skladbama uključujući naslovne pjesme albuma “Nefertiti” i “ESP”, a ostao je s Davisom i nakon što se kvintet raspao 1969. te su snimili “In a Silent Way”.
Shorter je objavio i solo albume uključujući hvaljene “Speak No Evil”, “Night Dreamer” i “JuJu”, a svi su snimljeni 1964. Kao i Davis, njegovo je sviranje tada postalo slobodnije i počelo se spajati s rockom, latino glazbom i drugim stilovima, što je dovelo do formiranja njegove sljedeće grupe, Weather Report.
Shorter je izvodio solaže na saksofonu na dva soft rock hita, “Aja” Steely Dana i “The End of the Innocence” Dona Henleya. Također je svirao na albumu Rolling Stonesa “Bridges to Babylon” iz 1997.
Njegova suradnja s Joni Mitchell započela je njezinim albumom “Don Juan’s Reckless Daughter” iz 1977. Sa Herbiejem Hancockom radio je na njenom albumu “Mingus” te će s njim i nastaviti surađivati sljedećih godina. Kasnih 1970-ih pridružili su se svojim starim članovima Davisovog kvinteta kao VSOP te snimili “A Tribute to Miles” 1994., koji je nagrađen Grammyem.
Kasnije su osvojili još jednog Grammyja za pjesmu “Aung San Suu Kyi” iz 1997., nazvanu po burmanskoj političarki, te osnovali supergrupu Mega Nova s Carlosom Santanom. Odsvirali su i privatni koncert za 50. rođendan Baracka Obame, te koncert na Međunarodni dan jazza u Bijeloj kući 2016. zajedno s Arethom Franklin i drugima.
Shorter je nastavio raditi do duboke starosti s cijenjenim mlađim jazz glazbenicima, uključujući Terri Lyne Carrington i Brada Mehldaua, te je 2000. osnovao Wayne Shorter Quartet s kojim je 2006. nastupio i u Zagrebu, u sklopu Zagreb Jazz Festivala. Na kraju je zbog zdravlja prestao nastupati, ali je u svojim kasnim 80-ima skladao operu “Iphigenia”.
Godine 2017. dobio je nagradu Polar Music, a 2018. ga je Kennedy Center imenovao počasnim članom. Godine 2013. dobio je nagradu za životno djelo od Thelonious Monk Institute of Jazz (sada Hancock Institute of Jazz), a u govoru je publici dao svoju viziju stvaranja glazbe: “Pokušajte stvoriti svijet kakav želite da bude zauvijek; skinimo slojeve i postanimo ono što stvarno jesmo, zauvijek.”
