Dolazak Red Hot Chili Peppersa na zagrebački Hipodrom bit će dobra prilika za razmisliti o koncertnoj budućnosti i vidjeti hoće li ona biti siva ili ružičasta.
I publici i profesionalnim insajderima, a bogme ponajviše
organizatorima. Možemo se praviti da sve štima, ali i manje upućenima je
jasno da se u ovo doba recesije ozbiljno mijenjaju prilike u neprilike i
u koncertnom poslovanju.
Nula bodova i PDV do krova
Ne ulazeći u detalje koje organizatori još ne žele otkriti javnosti i drže ih ispod stola, pitanje je da li je na stolu koncertna čaša napola puna ili napola prazna? Ili se možda razbila? A tu je najmanje bitno jesmo li optimisti ili pesimisti i tko iz kojeg kuta gleda, bitno je koliko love mogu i žele potrošiti ovi koji sjede za istim stolom, i promotori i publika. 
Zlatni Eldorada s masom inozemnih gostovanja i izbirljivom publikom koja razmišlja bi li, ili možda ipak ne bi, otišla na neki od njih, teško da će se nastaviti. Praktični bi rekli “sami ste si krivi, tako vam i treba“, pa putujte u Beč, Milano ili Munchen kad niste u stanju funkcionirati kod kuće nego kao turisti. Ili u Beograd, jer u Srbiji je PDV na koncertne ulaznice 8 posto, u Sloveniji 8.5, a kod nas herojskih 25.
Ne radi se o nikakvim crnim slutnjama, nego jednostavnoj činjenici koja je već sada jasno vidljiva. Pola ekonomije otišlo je kvragu, teško da ćemo se uskoro oporaviti, a ako pokušate odgovoriti na pitanje koliko je stranih gostovanja najavljeno za uskoro, kraj ove ili početak iduće godine, ozbiljno ćete se namučiti. Svi bi nešto htjeli vidjeti, ali kad to mogu eto problema.
Malo nas je al smo govna
Upravo zato je bitno da dolaze Red Hot Chili Peppers, da vidimo hoće li biti po onoj Let3-a “ima nas još“, ili po onoj narodnoj, “malo nas je al smo govna” i jesmo li svi skupa izgubljeni. Mnogi ne vide razliku između 30 i 35 tisuća ljudi na koncertu Bon Jovija u Maksimiru, ali se ona itekako osjeti u kalkulacijama promotora. U malim Udinama bilo ih je oko 40 tisuća, mi si laskamo da smo metropola, mada ne možemo sakupiti 50 tisuća ljudi na koncertu barem jednom godišnje?
Mnogi optimistično misle da je ‘pregrađena’ Tvornica nudila odličan program i baš nam je bilo fino, ali ne shvaćaju da su samo Fleet Foxes napunili čašu do vrha. Većini je lijepo među petnaestak tisuća posjetilaca na nekom domaćem rock festivalu, ali Exit ih ima oko sto tisuća. I još besplatno od grada dobije prostor za festival. Kod nas se na sve plaćaju nameti, i to vrlo, vrlo visoki.
Budući je poznata vrtoglava cijena prostora na Jarunu kada se organiziraju rock koncerti, kad se naplaćuju i dani pripreme i montaže pozornica, zanima me koliko košta privatno skijalište na jezeru otvoreno pred desetak dana i zašto je javni interes posjetitelja ovom prilikom tiho pao i žrtvovan je za privatni, a nitko se ne skija?
Village i selendra
Podatak da je i Žedno uho premješteno u Purgeraj, tj. novi Nezavisni Centar Park, pokazuje da je i Tvornica kulture postala prevelika za ono malo ljudi koji misle i slušaju kao da žive u Villageu New York Citya, a sad postaju svjesni da borave u mentalnoj selendri. Dok je ‘cvalo’ ljudi su imali priliku vidjeti čitav niz atraktivnih koncerata, velikih scenskih produkcija i dobru klupsku ponudu, koju često nisu konzumirali. Jer kao što je ljepši seks prije braka, prije onih drugih dosadnih obaveza, tako je izgleda i s koncertima; ljepše je kad se mašta. Sad i mali klubovi postaju preveliki za organizatore koji ne znaju s kakvom publikom zapravo imaju posla čak i kad je ponuda siguran ‘zicer’.
Htjeli bi iduće godine vidjeti Springsteena u Zagrebu? Lani, čim su objavljeni datumi europske turneje, više od pola godine ranije u par sati rasprodana je većina ulaznica za San Siro, dva stadionska nastupa u Goteborgu, sve do bečkog Pratera i dalje.
Dječje bolesti publike
Cijena od oko 300-tinjak kuna za stajanje u Areni Zagreb daleka je od stotinjak eura koliko koštaju karte u europskim gradovima. Sasvim konkretno, lako je usporediti cijenu ulaznice za Red Hot Chili Peppers u Zagrebu od 350 kuna (450 za najbolja mjesta ispred pozornice), s dvostruko većom koliko je koštala ulaznica za svaki od dva koncerta RHCP koje sam gledao u pariškoj dvorani Bercy.
No, promotor je izvorno za koncert na Hipodromu oprezno kalkulirao s posjetom od 25 tisuća ljudi. I koliko bi posjetilaca i po kojoj cijeni ulaznica sakupio Springsteen, kad ga već svi zazivaju, da nekim slučajem iduće ljeto stigne u Hrvatsku?
Dakako da se radi o privatnom poslu koji treba prepustiti tržišnim odnosima, ali on ima posljedice po javni ukus i – ne zaboravimo – javni PDV koji, kako vidimo, nije isti za sve i svugdje. Odlazak na premijerni rock koncert, s produkcijom istom kao i onom u europskim gradovima kod nas je neusporedivo jeftinije iskustvo, no, zbog dječjih bolesti publike ubuduće ćemo, čini se, ipak ići u Trst…
