S Farskih Otoka, prostora o kojem se generalno dosta malo zna, dolazi jedan od boljih folk metal bendova današnjice – Týr. Poput mnogih, inspiriran Nordijskom mitologijom, u petnaest je godina postojanja uspio opstati u toj brojnoj i zahtjevnoj obitelji. U biti, i više nego opstati.
Zanimljivo je da je bend nastao početkom 1998. godine u Kopenhagenu, kada su se na jednoj tamošnjoj zabavi našli Heri Joensen (gitara) i Kári Streymoy (bubnjevi), koji su tada živjeli u Danskoj. Uskoro im se pridružio basist Gunnar H. Thomsen, Herijev kolega s kojim je u tinejdžerskim danima bio u bendovima Cruiser i Wolfgang. Od početka su u bendu bili i Jón Joensen (gitara), koji je otišao 2000., te pjevač Pól Arni Holm, koji ih je napustio 2002. godine. Pjevač Allan Streymoy bio je kratko vrijeme tijekom 2002., jednako kao i gitarist Ottó Arnarson 2004., koji je malo mijenjao Terjia Skibenasa, kontinuiranog člana od 2001. godine.
A upravo je 2001. Týr doživio prvi uspjeh, i to na ‘Prix Foroyar’ natjecanju na Farskim Otocima, s pjesmom “Ormurin Langi”. Nakon toga sve je krenulo na bolje, 2002. godine stigao je prvi album “How Far to Asgaard”, od kojeg glavne vokale preuzima Heri Joensen.
Kompleksnijim, progresivnijim i zahtjevnijim formama orijentirani folk metal u kojem se ne nalazi mržnje, nasilja, ubojstava i borbi, brzo je pronašao svoju publiku, pa je svaki od slijedećih pet albuma, prije svih “Eric The Red” (2003.), doživio lijep uspjeh. Uslijedili su “Ragnarok” (2006.), “Land” (2008.), “By The Light of The Northern Star” (2009.) i “The Lay of Thrym” (2011.), plus nastupi na velikim festivalima, turneje s uglednim imenima folka, pa i šire, i Týr se ustoličio pri vrhu folk metal scene.
Kada bi ti pisao recenziju albuma, što bi napisao o njemu?
Dobro, Týr će uvijek biti Týr, i opet smo to ponovili. Čak i napravili bolje, imamo pjevačicu, strašnog bubnjara. Dajem mu šest od pet zvjezdica (smijeh).
Inače pišete o Nordijskoj mitologiji. Što je ovoga puta tema tekstova?
Ovoga puta Heri je odabrao temu o važnosti žene za muškarca. Naravno, priča je fiktivna, ali također i povezana sa stvarnošću. U osnovi je to priča o vikingu koji želi biti preuzet od Valkyrje, tako da ga ona može dovesti do Fólkvangera, carstva Freye. Heri je stvorio stvarno dobru priču i vrlo smo ponosni na njega.
To znači da je album konceptualan?
Da, konceptualan je, kao i više-manje svi naši albumi. Kako sam rekao, koncept se temelji na odnosu žene i muškarca.
Liv Kristine gostuje u pjesmi “The Lay of Our Love”...
Odabrali smo Liv Kristine iz očitih razloga. Ima prekrasan glas i bilo je super raditi s njom. Pjesma je na kraju izašla puno boljom nego što se očekivalo. I ovaj put je Heri napravio tekstove, koje uvijek ostavimo njemu i publici na analizu. Uvijek će nam biti najvažnije što slušatelj kaže o priči, on će uvijek biti glavni. Liv i Heri su već duže vrijeme prijatelji i često su pričali o tome, pa kad je Heri skladao ovu pjesmu, već je imao Liv na umu.
Je li “The Lay of Our Love” najbolja pjesma na albumu? Koju pjesmu bi nam preporučio?
Sve ostale. “The Lay of Our Love” je jedinka. Sve se mogu isticati pojedinačno, ali najbolje su kad su ujedinjene u cjelinu.
“Valkyrja” je prvi album za Metal Blade. Kada su bili prvi kontakti između vas i nove izdavačke kuće?
Ne znam točno. U ovom poslu dobivate puno ponuda i jednostavno trebate odabrati najbolju. Metal Blade ima puno bendova s kojima smo se znali i prije, a s nekima smo bili na turneji. Svi su jako dobri i imaju dobar odnos s Metal Bladeom. Tako da mislim da je ovo ispalo prilično očito i logično. I trebao bih reći da smo si stvarno super s ljudima iz Metal Bladea.
Idete na turneju s Finntroll i Skálmöld…
S Finntroll smo svirali nekoliko puta, sa Skálmöld jednom, dečki su odlični i jako se veselim turneji s njima. Bit će zabavno.
Nedavno ste se razišli s bubnjarom Kárijem Streymoyem zbog njegovih zdravstvenih problema. Imate li zamjenu za njega?
Za sada nemamo stalnog bubnjara, još uvijek ga tražimo, jer ne želimo donijeti odluku bez da dobro promislimo. Stvarno nam je važno da pronađemo nekog tko se uklapa i glazbeno i društveno. Za nadolazeću turneju imamo Amona Djurhuusa, koji je svirao s nama jednu turneju prije nekoliko godina, kada je Kári bio bolestan. Napravio je jako dobar posao, tako da nas iznimno veseli što ćemo i ovu turneju raditi s njim.
U Hrvatsku se vraćate 17. rujna nakon sedam godina. 2006. godine ste svirali s Amon Amarth i Wintersun. Sjećaš se?
Da, sjećam se, kako ne. To je bila strašno dobra turneja, kako bih mogao zaboraviti? Sjećam se da se Heri izgubio kad je ‘joggirao’ po gradu. Hrana vam je apsolutno nevjerojatna, ljubazni ste, ali najvažnije od svega je da su fanovi fenomenalni.
Svirali ste s puno bendova. Ima li neki koji je vaš favorit, s kojim posebno volite svirati?
Rage i Amon Amarth su najbolji. Od svih bendova s kojima smo svirali, oni mi se najviše sviđaju. Rage i Týr dobro idu zajedno, naravno, jer su vrlo melodični, a isto vrijedi i za Amon Amarth, melodični su, iako imaju growl vokale. I imaju vikinške teme kao i mi.
Osnovani ste prije 15 godina. Jeste li očekivali da ćete postati popularni?
Samo smo htjeli svirati glazbu, biti poznati i dovoljno dobri da bi živjeli od toga. Samo da znaš (smijeh).
Jedno vrijeme neki od vas ste živjeli u Kopenhagenu. Gdje ste sada?
Terji i Heri žive na Farskim Otocima, a ja sam još uvijek u Danskoj. Imam ovdje djecu, obitelj, tako da ne idem nigdje (smijeh).
Reci nam nešto o Farskim Otocima…
Jedemo hranu, spavamo u krevetima, tuširamo se, nosimo hlače, puno pijemo, idemo na posao, vraćamo se kući, idemo spavati, imamo televiziju, sjedimo na stolicama, što još da ti kažem? (smijeh) To je lijepo, udaljeno mjesto, ali se ne razlikuje puno od bilo kojeg drugog mjesta. Osim po prekrasnoj prirodi i kulturi. I radimo sjajnu glazbu.
Glazbena scena općenito?
Jako je dobra. Ljudi apsolutno vole glazbu i ima jako puno dobrih bendova, da ti pamet stane. Ali nema neki specifičan žanr. Većina žanrova je dobro zastupljena.
