13. siječnja u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu nastupit će Glenn Miller Orchestra.
Orkestar je to koji i dalje svira klasike svog osnivača onako kako ih je slavni Glenn Miller prvotno i zamislio. Miller je jedan je najistaknutijih glazbenika s početka prošlog stoljeća, a u glazbenu je povijest ucrtao skladbe poput “Moonlight Serenade”, “In the Mood” i mnoge druge.
Sa samo 35 godina postao je zvijezda američke jazz scene. 1942. pridružio se američkim ratnim snagama pa je – nakon što su ga odbili u mornarici – u zračnim snagama utemeljio Army Air Force Band. Birajući 45 glazbenika koji će u njemu svirati, zahvalio se tada devetnaestogodišnjem pijanistu Henryu Manciniju koji će desetak godina kasnije skladati glazbu za film “The Glenn Miller Story” s Jamesom Stewartom u glavnoj ulozi.
Glenn Miller nije dočekao premijeru filma, 1944. nestao je u zrakoplovnoj nesreći iznad La Manchea. Iako uz njegovu pogibiju stoji uvijek prihvatljivo objašnjenje ‘pod nerazjašnjenim okolnostima’, sve su veća govorkanja da je stradao u prijateljskoj vatri.
Potrebno je naglasiti kako postoje dvije divizije Glenn Miller Orchestra. Prva, znatno starija, nastupa na američkom kontinentu, a druga, znatno mlađa, po Europi. Pijanist, voditelj i dirigent ove druge koja u Zagreb dolazi u okviru turneje “In the Miller Mood” zove se Wil Salden kojeg smo u užurbanom i pretrpanom rasporedu uspjeli nakratko uhvatiti i postaviti nekoliko pitanja.
Možete li nam reći nešto više o Glenn Miller Orchestra i njegovoj 75 godina dugoj tradiciji?
Još kao dijete, kasnije i kao student, bio sam obožavatelj ‘Sweet and Swing Music’ iz četrdesetih godina. Kada bih morao sažeti objašnjenje zašto volim tu glazbu, rekao bih samo – Glenn Miller. Mene je privukao 1978. i s vremenom sam počeo uočavati kako je njegova glazba još uvijek dobar ‘mamac’ za sve glazbene sladokusce. Pet godina kasnije krenuo sam u potragu za glazbenicima, a 1990. godine predsjednik Glenn Miller Productions Inc., David Mackay, dodijelio mi je vodstvo Glenn Miller Orchestra za Europu.
Glenn Miller Orchestra nastavio je tradiciju svog osnivača u lipnju 1956., a negdje sam pročitao da je toj odluci izravno kumovao film s Jamesom Stewartom u glavnoj ulozi?
Mi smo s radom započeli 1990. i nemamo nikakve veze s tim filmom.
Iza imena Glenn Miller Orchestra stoji ogromna tradicija i naslijeđe. Koliko se glazba promijenila tijekom svih tih godina? Jeste li intervenirali u aranžmane i malo ih osuvremenili?
I dalje koristimo izvorne Millerove aranžmane, a razlika – ako je i ima – nije toliko velika jer publika i dalje prepoznaje pjesme, baš kao što ih je prepoznavala i prije 70 godina. Trudimo se svirati onako kako ih je svirao Miller, a bilo bi zbilja neobično čuti “In The Mood” u nekakvoj disco verziji; sumnjam da bi publika, ali i bend uživali u tome.
Rekli ste da ste od malih nogu veliki obožavatelj Glenna Millera. Što za vas znači voditi Glenn Miller Orchestra, kako se osjećate na pozornici izvodeći njegove klasike?
Zadovoljstvo pronalazim u samoj činjenici što imam mogućnost izvoditi njegovu glazbu na način na koji ju je on zamislio, ne treba mi više.
Koji Vam je osobni favorit?
Trenutno na ovoj turneji “On a Little Street of Singapore”.
A publici?
Svakako slavna “In the Mood” i “Chattanogaa Choo Choo”.
Kako izabirete glazbenike za orkestar? Je li teško uskladiti timski rad, probe, motiviranost? Dijelite li zajedničku ljubav prema Milleru i njegovoj glazbi?
Odabir je prilično jednostavan. Kako znatno ne mijenjamo aranžmane, novi članovi su u načelu već upoznati s njima, a mnoge od njih preporučili su njihovi prijatelji koji su nekada bili članovi orkestra ili to još uvijek jesu. Odličan nastup pred jednako takvom publikom svakako motivira za nastavak, ali morate voljeti to što radite, osobito kada imate 150 nastupa godišnje. Znam po sebi, iza mene je više od 4.000 nastupa.
Mnogi se pitaju koja je točno uloga dirigenta u orkestru, možete li nam pojasniti što točno glazbenici ‘čitaju’ iz Vaših pokreta?
Uloga dirigenta je iznimno bitna, osobito na početku i na samom kraju skladbe, držanje tempa nešto je na što se uvijek mora paziti. Što se ovog drugog dijela pitanja tiče – ne bih znao odgovoriti, morate pitati njih.
Recimo da danas Glenn Miller uskrsne, što mislite što bi rekao da sazna kako još uvijek postoji orkestar koji svira njegovu glazbu ne dopuštajući joj da padne u zaborav?
Mislim da bi bio zadovoljan kvalitetom i siguran sam da bi mu se naš nastup itekako svidio.
