Sigurno da si je svatko od nas barem jednom u životu pomislio kako bi to izgledalo da se rodio/la u nekom drugom vremenu i na nekom drugom mjestu. Mašta nam je proradila pa smo ovoga puta cijelu zamisao postavili u kontekst s našim poznatim glazbenicima.
Ovako bi izgledalo da su se Edo Maajka, Davor Gobac, Josipa Lisac, Mrle i Ivanka, Mirela Priselac Remi, Darko Rundek, Sassja, Urban, Vojko te Yaya i Ripper rodili u nekom drugom vremenu te se našli na meti cijenjenih i poznatih slikara.
Fotomontaže smo napravili na temelju originalnih slika Rembrandta van Rijna, nizozemskog baroknog slikara koji se proslavio portretima i autoportretima, Hansa Holbeina mlađeg, njemačkog renesansnog slikara, zatim meksičke slikarice realizma, kubizma i nadrealizma, Fride Kahlo, koja je obilježila prvu polovicu prošloga stoljeća, flamanskog rano-renesansnog slikara Jana van Eycka, potom talijanskog renesansnog genija Leonarda da Vincija ili pak utjecajnog nizozemskog slikara, grafičara i crtača Vincenta van Gogha pod čijim se perom (barem prema našoj mašti) našao Darko Rundek.
Slika Johannesa Vermeera poslužila nam je za fotomontažu Remi iz Elementala, a zamislili smo i kako bi izgledalo da je talijanski slikar Andrea Appiani umjesto Napoleona Bonapartea odabrao ni više ni manje nego Vojka V, ili pak Yaya iz Jinxa i Ripper iz Pipsa koji su se našli pod perom Granta Wooda, američkog slikara poznatog po prikazima ruralnog života na američkom Srednjem zapadu.
1. Edo Maajka – Autoportret, Rembrandt van Rijn, 1659.
2. Davor Gobac – Portret Thomasa Morea, Hans Holbein mlađi, 1527.
3. Josipa Lisac – Autoportret s ogrlicom od trnja, Frida Kahlo, 1940.
4. Mrle i Ivanka – Portret Arnolfinijevih, Jan van Eyck, 1434.
5. Mirela Priselac Remi – Dama s hermelinom, Leonardo da Vinci, 1489.–1490.
6. Darko Rundek – Autoportret, Vincent van Gogh, 1889.
7. Sassja – Djevojka s bisernom naušnicom, Johannes Vermeer, 1665.
8. Urban – Portret muškarca, Jan van Eyck, 1433.
9. Vojko – Napoleon Bonaparte, Andrea Appiani, 1805.
10. Yaya i Ripper – Američka gotika, Grant Wood, 1930.
