Ima jedna odlična dokumentarna televizijska serija “Kako je dizajn mijenjao svijet” o utjecaju dizajna kroz povijest. Govori o praktičnom utjecaju dizajna na proizvode, ali i o utjecaju umjetnosti na društvo i razvoj tog istog društva.
Ukratko, o tome kako je dizajn mijenjao tehnologiju i svijest ljudi. Pačeglede, ne samo mijenjao nego poboljšavao. Koji put je teško razdvojiti sadržaj i formu, mnogima nije jasno gdje počinje dizajn a gdje banalno ‘ušminkavanje’, koje mnogi zamjenjuju za dizajn.
Jebeš dobar dizajn loše pegle, ali jebeš i dobru peglu ako je dizajn loš i nepraktičan. Dizajneri su često u lošoj poziciji; od budžeta do volje investitora da ulože i u taj dio proizvoda, a još kad dođemo na teren ‘intelektualnog dizajna’ eto frke i panike.
Ima li netko uvrijeđen možda? Samo neka se javi i promijenit ćemo dizajn ako vas nervira, nema tog Skupa razuma koji bi to promijenio kao dobra stara cenzura.
Kako je svijet mijenjao dizajn
Mogla bi se snimiti i drugačija serija “Kako je svijet mijenjao dizajn”, ta bi bila vraški zanimljiva a zadnja epizoda mogla bi se odnositi na promjenu plakata Studija Cuculić za Gavellinu kazališnu predstavu “Fine mrtve djevojke”, gdje je originalni plakat ‘popustio’ pred naletima nekih drugih ‘dizajnera’.
Zapravo nije popustio plakat, njemu ništa ne fali, nego glavni i odgovorni na čelu s ravnateljem Gavelle Darkom Stazićem i Gradskim uredom za kulturu koji su procijenili da im je bolje maknuti provokativan plakat nego gorjeti u inkvizicijskom paklu nove domaće stvarnosti.
Ukusi su različiti i o njima se priča, ali dizajn je dizajn i o njemu pričaju dizajneri i stručnjaci, a ne ulica, gradski službenici ili vjerske udruge, jer onda se to zove cenzura i represija.
Jedan plakat mijenja sve
Dobar plakat (ili dizajn) zlata vrijedi, inteligentan još i više. Kad se prošećete po Teatru &TD vidite sve one fine žive plakate legendarnih predstava koje su pomicale granice prihvatljivog i dozvoljenog.
Dizajn je uvijek na meti cenzora, kako vidimo i danas. Valjda kao prva crta gdje dizajner sve veli efektno u par poteza, s naslovom, fotografijom ili ilustracijom i ‘onim između’, a to je, naravno, poruka. Sjetimo se raznih inventivnih dizajna Borisa Ljubičića koji je preslagivanjem crveno-bijelih kockica pokazao kako talentirani dizajner može općepoznati dio ‘brenda’ države koristiti inteligentno i nadahnuto, ali mu dizajn najčešće nije prošao.
Roštilj, gradela i lomača
Ide od preksinoć na kabelskom programu i fina serija “The Dark Ages” o ženama koje su mijenjale povijest i ‘dizajn mišljenja’ u najtvrđem razdoblju, završile na lomači, ali nisu odustale od ideja. Odustati danas od ideje (ili plakata), znači da možete gorjeti na lomači, a mislili smo da samo roštilj postoji, pardon gradela.
Rok za plakati
I domaći rock je prošao svoju komičnu epopeju s (re)dizajnima i dostizao ‘rok za plakati’; sjetimo se izvrsnog dizajna Dragana S. Stefanovića za omotnicu albuma Bijelog dugmeta “Bitanga i princeza”, zabranjen i zamijenjen onim banalnim kakav i danas stoji na CD-u.
Sjetimo se ‘komisija za šund’ koje su dodavale porez prvom albumu Prljavog kazališta, kasapile tekstove Štulića, Bregovića (“Krist je bio kopile i jad”), Bore Đorđevića (prozivke boraca za stihove “Za ideale ginu budale” iz pjesme “Na zapadu ništa novo”), ili prigovarale naslovnicama Poleta.
I devedesetih je bilo slično, ne samo da su htjeli ukinuti Radio 101 i njegov ‘dizajn stvarnosti’, klub Jabuku – koju su skoro pretvorili u Dom zdravlja – sjetimo se priče oko Fiju-briju generacije, a i Arsen Dedić je album nazvao “Ministarstvo”, da bi reizdanje desetak godina kasnije došlo pod imenom, “Ministarstvo straha”.
Sjetimo se Let3-a i njihovih dizajna, svih povika i dreke, a s idućim albumom “Kurcem do vjere/Thank You Lord” tek će biti belaja, ne treba sumnjati. Jedan od najboljih dizajna ovitaka zadnjih godina, onaj Hladnog piva za album “Svijet glamura” prošao je ‘los’, mada priča s odličnog omota govori puno toga.
Plakat za plakat’
Obično u trenutku problema dođe novi dizajner i po nalogu promijeni dizajn u estetski inferioran, a novi plakat bude za plakat’. Imamo i ovaj novi jumbo-plakat konzervativnog mjesečnika Nacija, s dječakom koji vrišti u okviru teksta koji govori protiv zdravstvenog odgoja, a izravno je preuzet s njemačkog plakata u kampanji protiv vjerskog obrezivanja.
Plakat (dizajn) može biti banalan, može biti na prvu loptu poput ovog Nacije, gdje se šalje jednostavna poruka korisnicima u skladu s njihovim svjetonazorom. Ne moramo se s time složiti, ali nitko normalan ne bi ga zabranio ako je uredno plaćen (mada su čudni putovi financiranja Nacije) ili ako motiv nije pokraden bez dozvole.
E sad je pitanje gdje je ta prokleta granica kada plakat nekog vrijeđa? I tko smije, a tko ne koristiti vjersku simboliku i ime Isusovo? Još gore, službene strukture manipuliraju time da se nekog vrijeđa dok ljudi čiste snijeg i ni ne gledaju plakate. I tko će to odrediti? Inkvizicija ili društvo dizajnera, ovi koji imaju ‘pravo’ na vječnu manipulaciju dušama ili stručnjaci? Hoće li ‘svijet’ a ne struka mijenjati dizajn kako im se digne – a kako znamo najčešće im se digne na pogrešnu stvar – umjesto obrnuto?
Izgleda komplicirano pitanje pa pojednostavnimo; radi se o običnoj ljudskoj frci da se ne zamjere i zato su s isprikom žrtvovali odličan dizajn plakata, u sekularnoj državi koja to izgleda i nije. Još je gore da se to radi u trenutku opće drame oko zdravstvenog odgoja koji vjerojatno pada sljedeći.
Dizajn svima a ne samo njima
Svi koji su gledali novi film “Lincoln” vidjeli su dijalog na početku u kojem tamnoputi vojnik 1865. govori Lincolnu nešto nezamislivo; “Sad kad bijelci toleriraju crne vojnike, možda za pedeset godina bude crnac časnik, za sto godina možda i glas na izborima?”. Možda tamnoputi predsjednik za 150 godina? U isto vrijeme u američkom Senatu protivnici Lincolnovog zakona o ukidanju ropstva raspravljaju “zašto zakonom učiniti jednake one koje je Bog proglasio nejednakima” i pitaju “znači li to da će crnci biti zastupnici, da će biti miješanih brakova?”.
Možda gay brakovi kod nas za 150 godina? Cinični futurizam? Manic Street Preachers imaju pjesmu “A Design for Life”, inspiriranu s Joy Division i njihovom “An Ideal for Living”. Ali imaju i onu drugu “If You Tolerate This Your Children Will Be Next”.
Svako malo ovi Darth Vaderi i ‘the dark force’ okolo podsjete nas da smo svi ta djeca, budale čak. Znači jedini odgovor je ‘may the force be with you’; dizajn svima a ne samo njima. Ili odite na predstavu i ponesite si fotokopiju originalnog plakata…
