Frontmeni u Hrvata

Potaknut nedavnim pisanjem časopisa koji su birali svjetske frontmene postavilo se pitanje: Gdje je Hrvatska u toj priči? Što znači biti dobar frontmen rock benda?

On na sceni, na koncertu, povezuje publiku i svirku benda. On ima vještinu prezentiranja glazbe glasom, stasom i gestama. On pjeva riječi pjesme. On je bendov ministar vanjskih poslova. Emitira energiju i povjerenje. Motivira publiku da sluša. Na koncertu vodi zabavu. Svojim glasom oživljuje note s papira i baca ih u svijet. On stvara slike u zvuku. Pjevanje je važan, iako ponekad ne i najbitniji dio, ali opet, nije se loše tu i tamo podsjetiti da frontmen predstavlja muzički bend.Isprika unaprijed svim fanovima Dine Dvornika, Ive Robića, Ede Maajke, Gibonnija, Olivera Dragojevića i Josipe Lisac čije se vještine prezentiranja glazbe u ovom tekstu neće spomenuti čisto iz razloga jer nisu (bili) u bendu. TBF također nije spomenut jer su se frontmenske uloge dijele između Mladena Badovinca i Saše Antića, te Luke Barbića. Slično je s ENI i Divasicama.Biti dobar frontmen je moguće na razne načine i isto tako, još je lakše ispasti loš frontmen – na razne načine. Nije dovoljno se pojaviti na bini i pitati “A gdje su ruke?”. I u svjetskim je okvirima malo bendova uspjelo zadržati nivo kvalitete kad bi im se frontmen promijenio (pozdrav grupi AC/DC).S obzirom da nema univerzalnog pravila što čini dobrog frontmena, hrvatski se frontmeni mogu svrstati u više skupina, no najbolji frontmeni su obavezno i odlični vokalni interpretatori (iako, kad pogledate Micka Jaggera, i ta bi se tvrdnja mogla dovesti pod znak pitanja), te svakako osobe iznimne scenske upečatljivosti.Prva skupina hrvatskih frontmena ima ime Komplet sve u 1: oni dobro pjevaju, nastupi su im besprijekorni, pršte energijom, i povezuju se s publikom. Jednom riječju, oni su frontmeni od kojih treba učiti kako se to radi, i uz ‘karizmatika’ Bareta, najbolji hrvatski frontmeni svih vremena:
1. Aki Rahimovski – konstanta u radu Parnog valjka već 35 godina. Imao je neobično dugu uzlaznu liniju napredovanja. Ujedinjuje scensku energiju, prepoznatljiv vokal, a ni atletske sposobnosti mu nisu bile zanemarive. Sjajan live-album Parnog valjka “Live In ZKM” pokazuje Rahimovskog na svom interpretatorskom vrhuncu.
2. Dado Topić – glavni i odgovorni u prvoj hrvatskoj i jugoslavenskoj supergrupi Time. Poslije je malo zastranio u zabavnjake, pjevao zašećerene duete, bilo je i popikavanja na Eurosongu, ali svoju je kvalitetu pokazao u duetu s Akijem u pjesmi “Molitva”.3. Pero Galić – prvo grlo Opće opasnosti je zaslužilo više spominjanja u medijima. Osnovani u Županji, gradu s podcijenjenom rokerskom scenom, dok je trajala uzbuna za opću opasnost i trajanje te uzbune se mjerilo četveroznamenkastom brojkom dana. Imali su hitove, no u jednom trenutku sve je stalo – možda su platili danak vjernosti svom zvuku – široke narodne mase (ponekad i nezasluženo) gledale su u pravcu drugih izvođača.Druga su skupina frontmena Karizmatici. Ozdravljivanje ili ustajanje iz kolica još nije primijećeno, no s obzirom na to kakvu energiju i karizmu imaju (ili su imali), nije isključeno da se i to krene događati:
4. Goran Bare (Majke) – čovjek koji mi je priuštio nekoliko nezaboravnih i nekoliko ‘nezaboravnih’ koncerata zaslužuje, kao i svaki drugi na ovoj listi, da ga se pamti po onom najboljem. A to znači – izuzetna scenska karizma, energičnost, te sposobnost da kroz svoje tehnički ne baš sjajno pjevanje prenese puno toga. U tom smislu, koliko sugestivnosti može izvući iz svog glasa, Bare je apsolutni hrvatski prvak.5. Mojmir Novaković (Legen, Kries) – ne trebate ići kod Luke Hodaka u Saborsko na lude gljive. Koncert Kriesa je zdravija opcija, s mnogo manje popratnih pojava.6. Branimir Štulić (Azra) – još jedan karizmatik, potpisao nezaboravni album sa snimkama uživo “Ravno do dna”, a onda, uslijed prevelikog sebeljublja, postao bolja prošlost. Štulić s “Ravno do dna” bi sadašnjeg Štulića vjerojatno nazvao ‘Dnom’.

Zatim slijede Zabavljači. Nekad su bili punkeri, ali onda su se počeli sprdati na svoj račun. Nisu to slavuji, po izboru odjeće (a i po nekim ‘skinutim’ pjesmama) češće će podsjetiti na papige, no da su zabavni, jesu. Često nose kvartovsku opredijeljenost (Dubrava, Gajnice…). Jedan se skidao gol, a drugoj dvojici je ionako bilo hladno zbog gole glave, pa to nisu radili, a četvrti je pokazivao golu drugu glavu.
7. Davor Gobac (Psihomodo pop)
8. Davorin Bogović (Prljavo kazalište)

9. Mile Kekin (Hladno pivo)
10. Zoran Prodanović – Prlja (Let3)

Četvrta skupina su Umjetnici i boemi. Oni u svojim mislima putuju brže od svjetlosti, imaju svjetsku bol i žive od nje, oni ne vole nego odlučuju da vole, čeznu za velikim gradovima, za razliku od nekih, oni znaju kako knjige izgledaju i iznutra, vole se družiti s noćnim ćukovima (ili bar tako izgledaju), i u pojačanom su doticaju sa ženskom stranom svoje osobnosti.
11. Damir Urban (Laufer)
12. Darko Rundek (Haustor, Cargo Orkestar)

13. Massimo Savić (Dorian Gray) – ovo nije snimka grupe Dorian Gray, nego Massimova iz ranije faze solo-karijere, zbog istinskih metroseksualnih pokreta to vrijedi vidjeti još jednom:

Peta skupina su ‘Ne pitaj me ništa‘. Shvatit ćete zašto:
14. Dubravko Ivaniš Ripper (Pips, Chips & Videoclips) – zato
15. Jura Stublić (Film) – nekad nagelirane frizure, taman glas koji sugerira da sve što ima reći kaže u pjesmi, a danas, marama oko glave, tamne cvike na očima. Možda je pravi Jura doma, a njegov pokvareni brat blizanac drži koncerte? Ipak, ako Štulića mjerimo s “Ravno do dna”, Stublića treba mjeriti sa mini LP-em “Live u Kulušiću”.
16. Mladen Bodalec (Prljavo kazalište) – prvo je bio stidljiv, onda se družio s Božidarom Alićem pa je postao malo manje stidljiv, sad kad se ne druži s Alićem već 15 godina prodaje foru “A sad dečki pjevaju: kao ja da poludiiiiš… a cure pjevaju: Jednom kad se zaljubiiiiš…”. Gdje je nestala inventivnost?

Sad kad su obrađeni testosterončeki, red je na žene.
1. Yaya Ivaniš (Jinx) – u ovom trenutku najkompletnija hrvatska frontwoman. Prepoznatljiv glas, upečatljiv stas, kompletna prezentacije urbane ‘cool’ frajerice koja zna što hoće, to traži i dobiva. Na sceni ona je predator i ona diktira pravila, to čini autoritativno i damski. Podjednako uspješno iznosi pjesme različitih ugođaja.

2. Đurđica Barlović (Novi fosili) – apsolutni svegeneracijski galvanizator publike od 7 do 77 u konkurenciji oba spola. Oni od 77 su vidjeli pravu priliku da je ožene za svog sina od 50 godina, oni od 7 su vidjeli tetu koja emitira određenu dozu topline, pjeva i izgleda ljepše od bivše tete u vrtiću koja im je pjevala te iste pjesme, muški su vidjeli lijepu, suzdržanu ženu u kičastoj odjeći, a žene diskretnu i šarmantnu damu koja šalje signal ‘prijateljica, a ne suparnica’. Sve to uz distinktivan glas i visoke interpretacijske mogućnosti. Đurđica nikad nije morala pitati publiku: “A kakva je atmosferaaaaaaa?”
3. Remi (Elemental) – ako je Đurđica na sceni bila simbol blagosti, onda je ‘ova mala’ iz Elementala sve suprotno. Jezičina od Zagreba do Tokija, direktna, drska, bezobrazna, samosvjesna. Sa scene se ne miče dok ne kaže baš sve. Triput. S podvlačenjem. Voli političare, često pjeva o njima, ne uvijek pozitivno.
4. Đana Šegon (Kultura) – žestoku i vrištavu rockericu iz druge polovice devedesetih je slična sudbina zatekla kao i Peru Galića iz Opće opasnosti.
5. Marina Perazić (Denis i Denis) – nekoliko godina je bila šik zbog senzualnog i drskog glasa i ‘najseksepilnija cura u razredu’, a onda se slijedom loših poslovnih i životnih odluka taj šik istopio kao i perspektive da Hrvatska uđe 2007. u EU. Umjesto toga, Marina je ušla na Farmu, a i dosta hrvatskih građana se osjeća kao stoka pred klanje…

Nakon što su dame predstavljene, ima jedna stvar koja ih povezuje. Sve su one (bar povremeno bile) plavuše (dobro, Yaya je znala nositi jaaaaaako svijetlo smeđe ili pak crveno). Smjernice Europske unije o jednakosti spolova i boja kose me prisiljavaju da spomenem bar jednu garavušu, no osim Višnje Pevec mi nitko ne pada na pamet… Nije Tonči Huljić uzalud birao plavuše da mu pjevaju (četiri od pet).

Napomena: Ovo je osobni izbor, i moja mama nema ništa s tim, pa je nemojte ni spominjati. Očekujem pedagoške sankcije od sljedećih bendova, njihovih frontmena te ostale familije: Nola, Gustafi, Bastardz, Atomsko sklonište, Kojoti, Xenia, Flare, Hard Time, Đavoli, Daleka obala, Mi, Cacadou Look, Vatra, Ramirez, Mandi, ET, Buco i Srđan…