Legendarna priča Davea Grohla o smislu rock muzike

    4956

    Dave Grohl

    Sound City

    Datum izdanja: 01/02/2013

    Izdavač: Roswell Films / Menart

    Žanr: Dokumentarni

    Trajanje: 152

    Naša ocjena:

    “U proljeće 1991. spakirao sam sve što imam u svoj vojnički ruksak, spremio bubnjeve u prašnjave kofere, sfrkao vreću za spavanje i uskočio u stari razvaljeni Ford na put iz Seattlea u Los Angeles. Bio sam 22-godišnji gladni muzičar bez centa ili mjesta koje zovem dom. Destinacija – Sound City. Sljedeća tri tjedna promijenila su mi život!”

    To su prve riječi koje najbolje opisuju dokumentarac ”Sound City” koji je složio čovjek koji očito ne može i ne zna pogriješiti. Dave Grohl, čovjek koji je uspio iz sjene bubnjara ogromnog benda – Nirvane – složiti svoj bend i postati jedan od najpoželjnijih suradnika, jedan od najsimpatičnijih likova i vođa jednog od najuspješnijih rock bendova današnjice. Nakratko, vratio se u prošlost – sve do samog početka svog puta.Došavši na parking studija u kalifornijskim pustopoljinama prvo je razočarano pomislio “Zbilja?! I to je to?!“, a sada, 20 godina kasnije, sa sjajem u očima priča o studiju koji se 2011. zatvorio. Da ne propadne dio rock povijesti, Dave je kupio Neve 8208 analogni miks pult i postavio ga u svoj 606 studio.

    Dokumentarac ”Sound City” vrti se oko tog pulta i priča se vraća u davnu 1972. kada je vlasnik studija Joe Gottfried od Ruberta Nevea kupio jednu od četiri proizvedene konzole za 76 tisuća dolara. Tijekom mahnitog kolekcionarstva Grohl je dobio čak i originalan račun, a kada ga vidite kako oduševljeno sluša (i apsolutno ništa ne razumije) kada mu kreator priča o tehnikalijama miks ploče – poželite ga s osmjehom zagrliti. Dokumentarac vrvi dijelovima na koje će svršavati i audiofili, i mladi producenti, ali i svi oni koji muziku vole pratiti iz svakojakih kuteva. Ovo je zbilja jedna od najljepših rock priča.

    U ’70-ima tamo su sve pokrenuli Fleetwood Mac, a pored intervjua sa članovima još je bolje slušati o priči kako je Neil Young dolazio u studio autom iz kojeg je naprosto sukljao dim – ali ne ispod haube, već kroz prozore!

    Osim muzičara, super je slušati producente – bradatog Ricka Rubina i mlađahnog Nicka Raskulinecza koji je tamo usisavao, a kasnije uspio doći do statusa da složi albume Stone Sour, Deftones i sličnih. Kada vam oni kažu da je Sound City bio prekretnica za njihovu struku – tamo su producenti iz kreatora rasporeda i voditelja budžeta postali dodatni kreativci za bendove – morate im vjerovati.

    Muziku podržava

    Bio je to studio koji je kroz godine nekoliko puta davao do znanja da će tvrdoglavo odolijevati trendovima – prvo u ’80-ima kada je glam obuzimao svijet, pa u ’90-ima kada je krenula digitalizacija snimki (što posebno ljuti Neila Younga), pa novi milenij s famoznim pro-toolsima i auto-tuneom…

    I zašto se Dave s Nirvanom uopće našao tamo? Zato što je studio bio jeftiniji! A zašto su Rage Against the Machine tamo došli? Zato što je tamo snimljen “Nevermind”! I eto vam lavine… Prostorija koja ni po kakvoj znanstvenoj logici ne bi trebala dati dobar zvuk bubnjeva, ali jednostavno daje! U vrijeme kada o tome pričaju Butch Vig i Josh Homme, tko je bolji da im malo lupa po bubnjevima od bubnjara Foo Fightersa?! Ili Grohla kojeg je genijalno vidjeti kako danas lupa “Smells Like Teen Spirit”.

    Nema tko se nije odazvao da priča o mikseti, studiju ili ljudima koji su se muvali okolo tijekom tih 40-ak godina. Metallica, Tom Petty, Rick Springfield, muški, ženski, stariji i mlađi… Ali vjerojatno je najbolji dio cijelog dokumentarca faza u kojoj se mikseta seli u Grohlov dom gdje nastaje soundtrack za ovaj dokumentarac. O pjesmama nešto kasnije, ali…

    Super je gledati kako apsolutno svi članovi Foo Fightersa s guštom trate vrijeme na projekt svog frontmena. Još bolje je vidjeti kako zajedno rade tri face – Josh Homme, Trent Reznor i Dave Grohl koji su svi odreda zbilja zanimljivi likovi. Pa onda dječački oduševljene Grohlove oči kada bubnja kao pratnja Paulu McCartneyu. Pa dio s Coreyem Taylorom koji pokazuje sukus Sound Citya – snimanje skoro cijele pjesme iz dva-tri pokušaja – bez ukrašavanja, čisti rock performans.

    Davea Grohla obožavaju svi i to je sigurno dio zasluge što je ovaj dokumentarac krcat zanimljivim dijelovima, monolozima i stavovima. Sam Grohl pred kamerom je jednako često kao i iza nje, a često se čini kao da ‘mora’ biti preemotivan. Usred rasprave tijekom pisanja pjesama često zna sve prekinuti i reći “Čekajte malo! Moram nešto reći. Ovo je jebeno genijalno!” Ali – to je Grohl!

    Jako puno muzike postoji zbog Sound Citya, ali i Sound City postojao je radi muzike. Grohl je snimio cijeli album koji povezuje novu muziku sa starom opremom. No, to je jedna druga priča. I stiže uskoro…

    Muziku podržava