Boemska ‘pušiona’

    3385

    Joann Sfar

    Gainsbourg - Opasne misli

    Datum izdanja: 01/12/2010

    Izdavač: One World Films / Blitz Film

    Žanr: Biografski, drama

    Trajanje: 136

    Naša ocjena:

    Filmske biografije znamenitih ljudi nikada nisu zahvalan materijal za obradu. Često se očekivanje publike za što točnijom faktografijom i što većom pikanterijom sukobljava s redateljevom željom za umjetničkom slobodom.

    Posebno teška vrsta filmskih biografija su biografije dinamičnih, multidimenzionalnih, kontroverznih i duboko kontradiktornih ljudi. Samo da režiseru to nije debi-ostvarenje, jer opasno riskira okliznuti se na tankom ledu nijansiranja između banalnih ekscesnih scena i psihološke dubine glavnog lika.

    Serge Gainsbourg je tip umjetnika s mnogo lica, a o njegovoj kontradiktornosti i kontroverznosti ne treba ni raspravljati. Osim što se proslavio pišući tijekom šezdesetih provokativne hitove za sebe i druge, čovjek je uspio napisati i jedan roman, te biti cijenjeni autor filmske glazbe. Čaršija će tvrditi da je volio žene, piće i sve što vole mladi, a poznata je njegova rečenica, koju izgovara i u filmu, da “želi pokvariti mladež”. Vrijeme je pokazalo da je ‘iskvario’ redatelja ovog filma Joanna Sfara, poznatog kao autora stripova i velikog Gainsbourgovog fana kojem je “Gainsbourg – Opasne misli” prvi dugometražni film.

    Osnovna je teza psihološke analize da je Gainsbourg u svojoj glavi imao dijaboličnog ‘podstanara’ koji ga je poticao na razne nestašluke (to su “Opasne misli”). Biografija izgleda kao čeprkanje po nekim epizodama života, no Gainsbourg ionako nikad nije bio sistematičan niti bi dozvolio da je sve na dlanu. Povremeno film pati od iste boljke kao i Stoneov “The Doors”, a to je da se glavni junak previše nasuka u područje opijanja i ekscesa. Doduše, Gainsbourg je volio ekscese i alkohol, no njegova je ostavština ipak nešto više od puke sume ekscesa. Možda najeklatantniji primjer koliko se Gainsbourg kao osoba urušio tijekom zadnjih godina svog života jest kad je (najblaže rečeno) bio neugodan prema Whitney Houston, što se u filmu zaobilazi.

    No, dok se gore navedena omaška može tolerirati jer su ekscesi više nego zastupljeni, ozbiljnija je primjedba da se zanemaruje da je Gainsbourg bio zapažen autor filmske glazbe i surađivao s imenima kao što je Zbignew Preisner, a njegova solo-karijera i muzička vrludanja također se stavljaju u kontekst ‘gdje je bio, što je pio, s kim se potukao’.

    Osim toga, film djeluje kao produljena reklama za cigarete: ako se glavni glumac Eric Elmosnino (prilično uvjerljiv kao Serge) nije otrovao nikotinom tijekom snimanja, onda je dobro prošao. “Opasne misli”, na žalost, prati sjena smrti: u Parizu je, tijekom postprodukcije filma, preminula Lucy Gordon (u filmu tumači Jane Birkin), kojoj je ovo bio zadnji film.

    Zaključak? Zanimljiv film, ali Serge je bolji na svojim albumima.

    Muziku podržava