Bernardin Modrić: “Ritam rock plemena”

Jedan dan nakon riječke, u kinu SC održana je i zagrebačka premijera filma “Ritam rock plemena”. Prvi cjelovečernji film o rocku u Rijeci s podnaslovom “Od Uragana do Urbana” djelo je Bernardina Modrića, filmskog i TV redatelja, te nekadašnjeg urednika kulture časopisa “Val”, ujedno i jednog od najboljih poznavatelja riječke rock scene koju je i sam živio.

Za razliku od Mirkovićevog “Sretnog djeteta” koji naglasak stavlja na zagrebački novi val, a riječku scenu skoro pa i ne spominje, “Ritam rock plemena” priča je o jednoj osebujnoj urbanoj sceni koja je oduvijek slovila za jednu od kvalitetnijih na području bivše Jugoslavije, a i danas je jedna od najvitalnijih.

Film počinje crno/bijelim kadrovima Rijeke i muzikom iz doba ’60-ih i prvih plesnjaka, kada se scena sramežljivo počinje otvarati, a prvi bend koji se pojavio na tom području bili su Uragani, osnovani 1962. godine. Uz obrade i prepjeve stranih hitova izvode i vlastite skladbe, a uz Uragane tih godina aktivni su još bili Boemi, Henrik III, Sinovi mora, Sirene i dr.

Ne manje važan za nastajanje riječke scene bio je i sam geografski položaj Rijeke koji je pridonio otvorenosti ovoga grada zapadnim utjecajima – lučki grad, smješten na sjecištu kultura, u neposrednoj blizini Slovenije i Italije, u odnosu na druge gradove imao je olakšane kontakte s inozemstvom pa su tako i prve ploče i muzički časopisi lakše nalazili svoj put do publike.

Krajem ’70-ih u Rijeku je stigao punk. Jedan od prvih punk bendova na ovim prostorima bio je Paraf, a više o njima saznajemo iz usta tadašnjeg lidera benda, Valtera Kocijančića, koji u nadasve simpatičnom okruženju (Valter je danas učitelj u osnovnoj školi) za sebe ponosno izjavljuje ‘bio sam prvi panker u Jugi‘. Prva singl Parafa “Rijeka”/”Moj život je novi val” izdan 1979. pobrinuo se da svi zapamte ovaj bend, dok je “Narodna pjesma” bila i ostala jedan od najvećih hitova hrvatskog punka ikada, usprkos tome što je prvotni tekst, na zahtjev njihovih ljubljanskih izdavača kojima se činio presubverzivan, morao biti cenzuriran. Nakon objavljivanja prvog albuma “A dan je tako lijepo počeo” Valter Kocijančić je napustio bend, a Paraf se okrenuo klavijaturama i novom valu. Nova pjevačica postaje Pavica Čabrijan, nekada djevojka, a danas žena basiste Zdravka Čabrijana, poznatija pod umjetničkim imenom Vim Cola.

Gotovo istodobno kad i Parafi pojavljuje se još jedan izuzetno važan bend iz doba riječkog punka – Termiti, čiji je pjevač Predrag Kraljević-Kralj šokirao publiku svojim rezanjem žiletima na stageu, a njihova kultna stvar “Vjeran pas” i dan danas se sluša, pjeva i obrađuje. Osim Parafa i Termita, pankerima su se nazivali i bendovi kao što su Kaos, Mrtvi kanali, Istočni izlaz i No. 1.

U trokutu Ljubljana-Zagreb-Rijeka, Riječani su nekako uvijek više gravitirali Ljubljani, u kojoj su riječki bendovi mnogi češće – i rađe -svirali nego npr. u Zagrebu, a zanimljiv detalj u filmu je kada Goran Lisica-Fox tadašnje odlaske mladih riječkih pankera na koncerte u Ljubljanu uspoređuje s odlascima na gostovanja nogometnih navijača.

’80-ih godina u modi je pop glazba, a jedan od najzanimljivijih i komercijalno najuspješnijih bendova bila je Xenia. Odlične pop pjesme sa upečatljivim ženskim vokalom Vesne Vradenčić doprinijele su iznimnoj popularnosti ovog benda na području cijele bivše države.

Drugi važan bend iz tog razdoblja svakako su Denis & Denis. Elektro pop duo koji su sačinjavali Davor Tolja i Marina Perazić (s kojima su, između ostalih, na početku surađivali i Massimo Savić, Edi Kraljić i Prlja), s vremenom je izrastao u rock bend, ali nikada više nije dosegao onakvu slavu kao u doba nezaboravnih hitova poput “Soba 23”, “Ja sam lažljiva” ili “Program tvog kompjutera”.

1987. pojavljuje se kultna kompilacija “Rijeka-Pariz-Texas” koja je zastupala neke od tada najvažnijih riječkih bendova (Ogledala, Fit, Idejni nemiri..) kao i one koji će to tek postati (Grad, Let 3). Ovdje treba spomenuti i Grč, bend koji je i nakon više od 20 godina postojanja još uvijek demo bend bez objavljenog samostalnog albuma, a standardna koncertna ikonografija uključuje sjekire, krv, životinjske glave i sl.

Krajem ’80-ih budi se i riječka alter scena. Iz multimedijskog projetka Strukturne ptice i Let 2 nastaju Let 3, čiju okosnicu čine pjevač Zoran Prodanović-Prlja (ex-Umjetnici ulice) i basist Damir Martinović-Mrle (ex-Termiti) koji se s vremenom nameću kao glavni bend riječke alter scene, a pjesma “Izgubljeni” postaje svojevrsna riječka himna. Albumom “Peace” iz 1994. Let 3 na velika vrata ulaze u hrvatski medijski prostor i od tada pa sve do danas ne prestaju iznenađivati svojom ‘šok-pour-šok’ filozofijom.

Negdje u isto doba stasa i Laufer, na čelu sa karizmatičnim frontmenom Damirom Urbanom, koji rad ovog benda dijeli u dvije faze – prva u kojoj se bend još nije u potpunosti afirmirao, i slijedom toga biva primijećen isključivo u lokalnim okvirima, te druga koja nastupa s dolaskom Vlade Simčića-Vave na mjesto gitariste, nakon koje počinje strmoglavi uzlet Laufera ka vrhu hrvatskog alter rocka. Nakon raspada benda 1996. godine Damir Urban uspješno nastavlja solo karijeru koja kulminira albumom “Žena, dijete” iz 1998. godine.

Među bendove koji su u ’90-ima ostavili značajan trag svakako spadaju i En Face, čija je vjerojatno najpoznatija stvar duet s Damirom Urbanom “S dlana Boga pala si”, ali i bendovi potpuno drukčijeg glazbenog izričaja poput Very Expensive Porno Movie, Regoča, The Stuff, Zone Industriale i Transmisie, koja je možda čak i veći uspjeh postigla u inozemstvu nego doma.

I upravo ta raznovrsnost stilskih pravaca ono je što je Rijeci oduvijek davalo poseban pečat. Mnoge od ovih bendova nikada nisam imala prilike čuti uživo, mnogi od njih djelovali su puno prekratko s obzirom na svoj potencijal, a mnogi su i dan danas aktivni i ponosno nastavljaju rockersku tradiciju svog grada. Jedna od manifestacija koja je zasigurno zaslužna za održavanje na životu riječke scene svakako je i Ri Rock koja se neprekidno održava od 1979. pa do danas, a nedavno je proslavio i 25 godina postojanja velikim koncertom u dvorani Mladosti.

I na kraju, znam da je teško u svega 90 minuta navesti sve ono važno što se događalo u Rijeci u zadnjih 50-ak godina, ali me ipak malo čudi da nitijednom riječju nisu spomenuti bendovi poput npr. Cacadou Looka, koji su ostavili velik trag na riječkoj sceni (zasigurno veći nego npr. heavy metal bend Dr. Steel koji je u filmu dobio i više prostora nego što objektivno zaslužuje), a ujedno su bili i prvi riječki ženski bend.

Isto tako se ne spominju ni E.N.I kao niti Putokazi, čime se stječe dojam da ženskih bendova na riječkoj rock sceni nije niti bilo ili da su oni u najmanju ruku nevažni. Jedan od nepravedno zapostavljenih bendova je i Glasshopper, svojedobno jedan od najboljih hrvatskih underground bendova, a autor ne nalazi za shodno niti spomenuti hip hop pionire Ugly Leaders i Unlogic Skill.

Najnovije generacija riječkih bendova u koju spadaju npr. Marinada, Father, Crooks & Straight, Mandrill, Agressive Snail Attack, Pasi i moj osobni favorit My Buddy Moose također se ne spominje, no oni su svakako budućnost riječke scene i možda materijal za nastavak ovog filma.

I za kraj jedan mali hint: bilo bi jako lijepo kada bi uz DVD izašao i soundtrack sa pjesmama korištenim u filmu, budući da je mnoge audio zapise ovih bendova teško, a poneke i nemoguće nabaviti, pogotovo kada se zna da su neki od njih izašli samo na vinilima koji su već odavno rasprodani.